Nikola IV. Frankapan: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 1: Linia 1:
−
Za: [https://hu.wikipedia.org/wiki/Frangep%C3%A1n_Mikl%C3%B3s]
+
[[Kategoria:Nieprzetłumaczone z chorwackiego]]
 +
[[Kategoria:Nieprzetłumaczone z węgierskiego]]
 +
{{Uwaga|
 +
|strona  = https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_IV._Frankapan
 +
|autorzy = https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Nikola_IV._Frankapan&action=history
 +
|nota    = chorwacki
 +
{{Uwaga|
 +
|strona  = https://hu.wikipedia.org/wiki/Frangep%C3%A1n_Mikl%C3%B3s
 +
|autorzy = https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Frangep%C3%A1n_Mikl%C3%B3s&action=history
 +
|nota    = węgierski
 +
}}
  
−
Za: [https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_IV._Frankapan]
+
{|
 +
|
 +
|}
  
 +
{|
 +
|-style="vertical-align:top;"
 +
|
 
{{Redoslijed|
 
{{Redoslijed|
 
|poprzednik        = [[Nagymihályi Albert]]
 
|poprzednik        = [[Nagymihályi Albert]]
Linia 10: Linia 25:
 
}}
 
}}
  
−
Nikola IV. Frankapan († 1432.), sin Ivana V. Krčkog, hrvatski ban, prvi se nazivao Frankopanom.
+
'''Frangepán Miklós''' (? – [[1432]]) főúr.
 +
 
 +
[[Frangepán János vegliai gróf|Frangepán János]] bán fia. Családja legnagyobb birtokszerzője volt. Alapvetően Luxemburgi [[Zsigmond magyar király]] híve, de [[Velencei Köztársaság|Velence]]-barát politikát is folytatott. A magyar királyt sokszor kisegítette pénzzavarában, amiért három [[szlavónia]]i és [[horvátország]]i várat kapott, s egy ideig zálogképpen birtokolta a horvát bánság várait is.
 +
 
 +
1426-32-ben dalmát-horvát bán.
 +
 
 +
== Životopis ==
 +
 
 +
Poslije očeve smrti [[1393]]. naslijedio je obiteljska imanja kojima je upravljao zajedno s majkom Anom.<ref>[[Hrvatski biografski leksikon]], str. 418.</ref> Biko je knez krčki i [[modruš]]ki, a kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]] ga je potvrdio za [[Rab|rapskog]] kneza. Nikola je svoje posjede proširio i kupnjom [[Ribnik]]a kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9000 dukata, a [[1397]]. kralj mu je predao grad Ozalj za 17.000 dukata.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 418.</ref>
 +
 
 +
U vrijeme dinastičkih nemira u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Ugarska|Ugarskoj]], Nikola je privremeno pristupio [[Ladislav Napuljski|Ladislavu Napuljskom]], ali [[1403]]. ponovno je u Žigmundovoj milosti. Godine [[1404]]. Rabljani ga izabiru za doživotnog kneza te dobio od kralja Žigmunda darovnicu grad [[Ozalj]] i [[Klokoč]].
 +
[[Datoteka:Jadranski knjizevni susreti Crikvenica 14062013 Frankapan roberta f.jpg|minijatura|300px|Isprava o utemeljenju [[Crikvenica|crikveničkog samostana]] Nikole Frankapana iz 1412. godine. Izvornik isprave pisan je na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu]]
 +
Sklopio je savez s knezom [[Ivaniš Nelipčić|Ivanišem Nelipčićem]] uperen protiv Ladislava Napuljskog koji je potvrđen [[1411]]. godine zarukama Nikolinog sina [[Ivan VI. Frankapan|Ivana VI.]] s Ivaniševom kćeri Katarinom.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 418.</ref> Iste godine Nikola je hodočastio u Svetu zemlju. Godine 1412. dao je obnoviti crkvicu Blažene Djevice Marije u Crikvenici. Po toj se crkvi gradić i zove. Do crkve je dao sagraditi samostan, u koji je doveo [[pavlini|pavline]]. Ta darovnica od 14. kolovoza 1412. kojom je Nikola IV. u Modrušu darovao pavlinima samostan, najstariji je pisani izvor koji spominje ime Crikvenice. Samostanska je zgrada povezala okolna raštrkana ribarska naselja u jedno. Tako ga se smatra osnivačem današnje Crikvenice.<ref>[http://www.jadran-crikvenica.hr/povijest-i-kultura.aspx Povijest i kultura]</reF>
 +
 
 +
Za [[rat Hrvatsko-Ugarske i Mletaka 1411.-1413.|rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka]] (1411.-1413.) podupirao je kralja Žigmunda koji mu je [[1412]]. godine potvrdio matični krčki posjed. Za novoga [[rat Hrvatsko-Ugarske i Mletaka 1418.-1420.|rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka]] (1418.-1420.) opustošeni su mu posjedi, a uskoro se sukobio i s [[celjski grofovi|Celjskim grofovima]] koji su mu na ime miraza nećakinje [[Elizabeta Frankopan|Elizabete]]<ref>Kćer Stjepana Frankopana. [http://www.geneall.net/W/per_page.php?id=223096 Geneall]. Vidi [[:hu:s:Frangepán Erzsébet|pjesmu]] mađarskog pjesnika [[Sándor Kisfaludy|Sándora Kisfaludyja]]</ref> oduzeli dio otoka Krka, [[Trsat]], [[Bakar]] i [[Bribir (Vinodol)|Bribir]]. Sukob je razriješen na [[budim]]skom dvoru [[1424]]., a sporni posjedi ostali su u vlasti obitelji Frankapana.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 419.</ref>
 +
 
 +
Godine [[1426]]. postao je ''hrvatsko-dalmatinskim banom''. Kralj Žigmund založio mu je gradove [[Bihać]] s kotarom, Sokol, [[Ripač]], Čoku, Rmanj, [[Knin]], Lab, [[Vrlika|Vrliku]], [[Ostrovica (Lišane Ostrovičke)|Ostrovicu]] i [[Skradin]] te [[Luka (županija)|županiju Luku]], čitava [[Poljica]] i sve kraljevske [[Vlasi|Vlahe]] u Hrvatskoj za 28.000 dukata,<ref name="Frankopani"/> a [[1431]]. potvrdio mu je te posjede za 14.000 dukata.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 419.</ref>  Kralj mu je praktično dao skoro sve u ondašnjoj Hrvatskoj što je imao, a jedino što mu nije dao bila je baština [[Nelipčići|Nelipčića]] i [[Kurjakovići|Kurjakovića]].<ref name="HOL"/>
 +
 
 +
Godine [[1428]]. uzeo je prezime Frankapan, a [[1430]]. godine, kad je posjetio Rim, [[papa]] [[Martin V.]] potvrdio mu je odnosno priznao srodstvo sa [[Drevni Rim|starom rimskom]] [[patricij]]skom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na [[antika|antičko]] podrijetlo iz roda ''Anicija''.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 419.</ref> te je priznao promjenu obiteljskog grba, radi isticanja tog navodnog srodstva s tom rimskom obitelji.<ref name="HOL"/> To isticanje srodstva s rimskim patricijima bila je moda onog vremena.
 +
 
 +
Nikola IV. je za svojega života objedinio sve obiteljske posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Nakon njegove smrti, njegovo razgranato potomstvo podijelilo je obiteljske posjede među osam loza i od tada započinje pad frankapanske moći.
 +
 
 +
== Privatni život ==
 +
 
 +
Ženio se tri puta; supruge su mu bile Doroteja [[Gorjanski]] (1405. godine), sestra palatina Nikole Gorjanskog,<ref name="Frankopani"/> Marta [[Iločki|Iločka]] (kći mačvanskog bana [[Mirko Iločki|Mirka Iločkog]] i sestrična budućeg moćnog slavonskog bana i bosanskog kralja [[Nikola Iločki|Nikole Iločkog]]), te Blanka Sforza. Imao je ukupno jedanaestoro djece čiji će potomci stvoriti nekoliko značajnih ogranaka obitelji (''Cetinski'', ''Ozaljski'', ''Tržački'' i ''Slunjski''): {{pojasniti|navesti tko je majka kojem od ove djece}}<ref>[http://genealogy.euweb.cz/balkan/frangep2.html Genealogy] Frankopani</ref>
 +
 
 +
* [[Ivan VI. Frankapan|Ivan VI.]] (o. 1405.-1436.)
 +
* Nikola V. († 1456.)
 +
* Stjepan III. (II.) Modruški (kraj 14. ili poč. 15. st.-iza 1484.)
 +
* Juraj (spomen 1416.)
 +
* Bartol IX. († o. 1458.)
 +
* Žigmund († 1465.)
 +
* [[Martin IV. Frankapan|Martin IV.]] (o. 1415.-1479.)
 +
* Katarina (spomen 1416.)
 +
* Dujam IV. (1416.-1487.)
 +
* Andrija I. (1434.-1439.)
 +
* [[Ivan VII. Frankapan|Ivan VII. Krčki]] (o. 1424.-o. 1486.)
 +
 
 +
==Przypisy==
 +
{{izvori}}
  
 
|
 
|
Linia 68: Linia 122:
 
   
 
   
 
  |2. związek        = żona
 
  |2. związek        = żona
−
  |2. związek z      = <small><small>(1) </small>Újlaki Márta<br>Marta Iločka</small>
+
  |2. związek z      = <small><small>(1) </small>Újlaki Márta/Marta Iločka</small>
 
  |2. związek od    =  
 
  |2. związek od    =  
 
  |2. związek do    =  
 
  |2. związek do    =  
Linia 86: Linia 140:
 
}}
 
}}
 
|}
 
|}
−
 
−
'''Frangepán Miklós''' (? – [[1432]]) főúr.
 
−
 
−
[[Frangepán János vegliai gróf|Frangepán János]] bán fia. Családja legnagyobb birtokszerzője volt. Alapvetően Luxemburgi [[Zsigmond magyar király]] híve, de [[Velencei Köztársaság|Velence]]-barát politikát is folytatott. A magyar királyt sokszor kisegítette pénzzavarában, amiért három [[szlavónia]]i és [[horvátország]]i várat kapott, s egy ideig zálogképpen birtokolta a horvát bánság várait is.
 
−
 
−
1426-32-ben dalmát-horvát bán.
 
−
 
−
== Životopis ==
 
−
 
−
Poslije očeve smrti [[1393]]. naslijedio je obiteljska imanja kojima je upravljao zajedno s majkom Anom.<ref>[[Hrvatski biografski leksikon]], str. 418.</ref> Biko je knez krčki i [[modruš]]ki, a kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]] ga je potvrdio za [[Rab|rapskog]] kneza. Nikola je svoje posjede proširio i kupnjom [[Ribnik]]a kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9000 dukata, a [[1397]]. kralj mu je predao grad Ozalj za 17.000 dukata.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 418.</ref>
 
−
 
−
U vrijeme dinastičkih nemira u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Ugarska|Ugarskoj]], Nikola je privremeno pristupio [[Ladislav Napuljski|Ladislavu Napuljskom]], ali [[1403]]. ponovno je u Žigmundovoj milosti. Godine [[1404]]. Rabljani ga izabiru za doživotnog kneza te dobio od kralja Žigmunda darovnicu grad [[Ozalj]] i [[Klokoč]].
 
−
[[Datoteka:Jadranski knjizevni susreti Crikvenica 14062013 Frankapan roberta f.jpg|minijatura|300px|Isprava o utemeljenju [[Crikvenica|crikveničkog samostana]] Nikole Frankapana iz 1412. godine. Izvornik isprave pisan je na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu]]
 
−
Sklopio je savez s knezom [[Ivaniš Nelipčić|Ivanišem Nelipčićem]] uperen protiv Ladislava Napuljskog koji je potvrđen [[1411]]. godine zarukama Nikolinog sina [[Ivan VI. Frankapan|Ivana VI.]] s Ivaniševom kćeri Katarinom.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 418.</ref> Iste godine Nikola je hodočastio u Svetu zemlju. Godine 1412. dao je obnoviti crkvicu Blažene Djevice Marije u Crikvenici. Po toj se crkvi gradić i zove. Do crkve je dao sagraditi samostan, u koji je doveo [[pavlini|pavline]]. Ta darovnica od 14. kolovoza 1412. kojom je Nikola IV. u Modrušu darovao pavlinima samostan, najstariji je pisani izvor koji spominje ime Crikvenice. Samostanska je zgrada povezala okolna raštrkana ribarska naselja u jedno. Tako ga se smatra osnivačem današnje Crikvenice.<ref>[http://www.jadran-crikvenica.hr/povijest-i-kultura.aspx Povijest i kultura]</reF>
 
−
 
−
Za [[rat Hrvatsko-Ugarske i Mletaka 1411.-1413.|rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka]] (1411.-1413.) podupirao je kralja Žigmunda koji mu je [[1412]]. godine potvrdio matični krčki posjed. Za novoga [[rat Hrvatsko-Ugarske i Mletaka 1418.-1420.|rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka]] (1418.-1420.) opustošeni su mu posjedi, a uskoro se sukobio i s [[celjski grofovi|Celjskim grofovima]] koji su mu na ime miraza nećakinje [[Elizabeta Frankopan|Elizabete]]<ref>Kćer Stjepana Frankopana. [http://www.geneall.net/W/per_page.php?id=223096 Geneall]. Vidi [[:hu:s:Frangepán Erzsébet|pjesmu]] mađarskog pjesnika [[Sándor Kisfaludy|Sándora Kisfaludyja]]</ref> oduzeli dio otoka Krka, [[Trsat]], [[Bakar]] i [[Bribir (Vinodol)|Bribir]]. Sukob je razriješen na [[budim]]skom dvoru [[1424]]., a sporni posjedi ostali su u vlasti obitelji Frankapana.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 419.</ref>
 
−
 
−
Godine [[1426]]. postao je ''hrvatsko-dalmatinskim banom''. Kralj Žigmund založio mu je gradove [[Bihać]] s kotarom, Sokol, [[Ripač]], Čoku, Rmanj, [[Knin]], Lab, [[Vrlika|Vrliku]], [[Ostrovica (Lišane Ostrovičke)|Ostrovicu]] i [[Skradin]] te [[Luka (županija)|županiju Luku]], čitava [[Poljica]] i sve kraljevske [[Vlasi|Vlahe]] u Hrvatskoj za 28.000 dukata,<ref name="Frankopani"/> a [[1431]]. potvrdio mu je te posjede za 14.000 dukata.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 419.</ref>  Kralj mu je praktično dao skoro sve u ondašnjoj Hrvatskoj što je imao, a jedino što mu nije dao bila je baština [[Nelipčići|Nelipčića]] i [[Kurjakovići|Kurjakovića]].<ref name="HOL"/>
 
−
 
−
Godine [[1428]]. uzeo je prezime Frankapan, a [[1430]]. godine, kad je posjetio Rim, [[papa]] [[Martin V.]] potvrdio mu je odnosno priznao srodstvo sa [[Drevni Rim|starom rimskom]] [[patricij]]skom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na [[antika|antičko]] podrijetlo iz roda ''Anicija''.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 419.</ref> te je priznao promjenu obiteljskog grba, radi isticanja tog navodnog srodstva s tom rimskom obitelji.<ref name="HOL"/> To isticanje srodstva s rimskim patricijima bila je moda onog vremena.
 
−
 
−
Nikola IV. je za svojega života objedinio sve obiteljske posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Nakon njegove smrti, njegovo razgranato potomstvo podijelilo je obiteljske posjede među osam loza i od tada započinje pad frankapanske moći.
 
−
 
−
== Privatni život ==
 
−
 
−
Ženio se tri puta; supruge su mu bile Doroteja [[Gorjanski]] (1405. godine), sestra palatina Nikole Gorjanskog,<ref name="Frankopani"/> Marta [[Iločki|Iločka]] (kći mačvanskog bana [[Mirko Iločki|Mirka Iločkog]] i sestrična budućeg moćnog slavonskog bana i bosanskog kralja [[Nikola Iločki|Nikole Iločkog]]), te Blanka Sforza. Imao je ukupno jedanaestoro djece čiji će potomci stvoriti nekoliko značajnih ogranaka obitelji (''Cetinski'', ''Ozaljski'', ''Tržački'' i ''Slunjski''): {{pojasniti|navesti tko je majka kojem od ove djece}}<ref>[http://genealogy.euweb.cz/balkan/frangep2.html Genealogy] Frankopani</ref>
 
−
 
−
* [[Ivan VI. Frankapan|Ivan VI.]] (o. 1405.-1436.)
 
−
* Nikola V. († 1456.)
 
−
* Stjepan III. (II.) Modruški (kraj 14. ili poč. 15. st.-iza 1484.)
 
−
* Juraj (spomen 1416.)
 
−
* Bartol IX. († o. 1458.)
 
−
* Žigmund († 1465.)
 
−
* [[Martin IV. Frankapan|Martin IV.]] (o. 1415.-1479.)
 
−
* Katarina (spomen 1416.)
 
−
* Dujam IV. (1416.-1487.)
 
−
* Andrija I. (1434.-1439.)
 
−
* [[Ivan VII. Frankapan|Ivan VII. Krčki]] (o. 1424.-o. 1486.)
 
−
 
−
==Przypisy==
 
−
{{izvori}}
 
  
 
{{SORTUJ:Frankapan, Nikola 04}}
 
{{SORTUJ:Frankapan, Nikola 04}}

Wersja z 16:33, 14 lis 2019

{{Uwaga| |strona = https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_IV._Frankapan |autorzy = https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Nikola_IV._Frankapan&action=history |nota = chorwacki

Strona Autorzy Nota
[1] [2] Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku węgierskim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku węgierskim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach.
Poprzednik: Ban Dalmacji i Chorwacji
(1426-1432) 		Następca:
Nagymihályi Albert 1. Frangepán VI. János (od 1434)
2. Frangepán III. István (od 1434)

Frangepán Miklós (? – 1432) főúr.

Frangepán János bán fia. Családja legnagyobb birtokszerzője volt. Alapvetően Luxemburgi Zsigmond magyar király híve, de Velence-barát politikát is folytatott. A magyar királyt sokszor kisegítette pénzzavarában, amiért három szlavóniai és horvátországi várat kapott, s egy ideig zálogképpen birtokolta a horvát bánság várait is.

1426-32-ben dalmát-horvát bán.

Životopis

Poslije očeve smrti 1393. naslijedio je obiteljska imanja kojima je upravljao zajedno s majkom Anom.[1] Biko je knez krčki i modruški, a kralj Žigmund ga je potvrdio za rapskog kneza. Nikola je svoje posjede proširio i kupnjom Ribnika kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9000 dukata, a 1397. kralj mu je predao grad Ozalj za 17.000 dukata.[2]

U vrijeme dinastičkih nemira u Hrvatskoj i Ugarskoj, Nikola je privremeno pristupio Ladislavu Napuljskom, ali 1403. ponovno je u Žigmundovoj milosti. Godine 1404. Rabljani ga izabiru za doživotnog kneza te dobio od kralja Žigmunda darovnicu grad Ozalj i Klokoč. [[Datoteka:Jadranski knjizevni susreti Crikvenica 14062013 Frankapan roberta f.jpg|minijatura|300px|Isprava o utemeljenju crikveničkog samostana Nikole Frankapana iz 1412. godine. Izvornik isprave pisan je na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu]] Sklopio je savez s knezom Ivanišem Nelipčićem uperen protiv Ladislava Napuljskog koji je potvrđen 1411. godine zarukama Nikolinog sina Ivana VI. s Ivaniševom kćeri Katarinom.[3] Iste godine Nikola je hodočastio u Svetu zemlju. Godine 1412. dao je obnoviti crkvicu Blažene Djevice Marije u Crikvenici. Po toj se crkvi gradić i zove. Do crkve je dao sagraditi samostan, u koji je doveo pavline. Ta darovnica od 14. kolovoza 1412. kojom je Nikola IV. u Modrušu darovao pavlinima samostan, najstariji je pisani izvor koji spominje ime Crikvenice. Samostanska je zgrada povezala okolna raštrkana ribarska naselja u jedno. Tako ga se smatra osnivačem današnje Crikvenice.[4]

Za rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka (1411.-1413.) podupirao je kralja Žigmunda koji mu je 1412. godine potvrdio matični krčki posjed. Za novoga rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka (1418.-1420.) opustošeni su mu posjedi, a uskoro se sukobio i s Celjskim grofovima koji su mu na ime miraza nećakinje Elizabete[5] oduzeli dio otoka Krka, Trsat, Bakar i Bribir. Sukob je razriješen na budimskom dvoru 1424., a sporni posjedi ostali su u vlasti obitelji Frankapana.[6]

Godine 1426. postao je hrvatsko-dalmatinskim banom. Kralj Žigmund založio mu je gradove Bihać s kotarom, Sokol, Ripač, Čoku, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu i Skradin te županiju Luku, čitava Poljica i sve kraljevske Vlahe u Hrvatskoj za 28.000 dukata,[7] a 1431. potvrdio mu je te posjede za 14.000 dukata.[8] Kralj mu je praktično dao skoro sve u ondašnjoj Hrvatskoj što je imao, a jedino što mu nije dao bila je baština Nelipčića i Kurjakovića.[9]

Godine 1428. uzeo je prezime Frankapan, a 1430. godine, kad je posjetio Rim, papa Martin V. potvrdio mu je odnosno priznao srodstvo sa starom rimskom patricijskom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na antičko podrijetlo iz roda Anicija.[10] te je priznao promjenu obiteljskog grba, radi isticanja tog navodnog srodstva s tom rimskom obitelji.[9] To isticanje srodstva s rimskim patricijima bila je moda onog vremena.

Nikola IV. je za svojega života objedinio sve obiteljske posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Nakon njegove smrti, njegovo razgranato potomstvo podijelilo je obiteljske posjede među osam loza i od tada započinje pad frankapanske moći.

Privatni život

Ženio se tri puta; supruge su mu bile Doroteja Gorjanski (1405. godine), sestra palatina Nikole Gorjanskog,[7] Marta Iločka (kći mačvanskog bana Mirka Iločkog i sestrična budućeg moćnog slavonskog bana i bosanskog kralja Nikole Iločkog), te Blanka Sforza. Imao je ukupno jedanaestoro djece čiji će potomci stvoriti nekoliko značajnih ogranaka obitelji (Cetinski, Ozaljski, Tržački i Slunjski): Szablon:Pojasniti[11]

  • Ivan VI. (o. 1405.-1436.)
  • Nikola V. († 1456.)
  • Stjepan III. (II.) Modruški (kraj 14. ili poč. 15. st.-iza 1484.)
  • Juraj (spomen 1416.)
  • Bartol IX. († o. 1458.)
  • Žigmund († 1465.)
  • Martin IV. (o. 1415.-1479.)
  • Katarina (spomen 1416.)
  • Dujam IV. (1416.-1487.)
  • Andrija I. (1434.-1439.)
  • Ivan VII. Krčki (o. 1424.-o. 1486.)

Przypisy

  1. ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
  2. ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
  3. ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
  4. ↑ Povijest i kultura
  5. ↑ Kćer Stjepana Frankopana. Geneall. Vidi pjesmu mađarskog pjesnika Sándora Kisfaludyja
  6. ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
  7. ↑ 7,0 7,1 Błąd rozszerzenia cite: Błąd w składni elementu <ref>. Brak tekstu w przypisie o nazwie Frankopani
  8. ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
  9. ↑ 9,0 9,1 Błąd rozszerzenia cite: Błąd w składni elementu <ref>. Brak tekstu w przypisie o nazwie HOL
  10. ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
  11. ↑ Genealogy Frankopani

Nikola IV. Frankapan
Frangepán IV. Miklós

— Ban Dalmacji i Chorwacji —
Ban Dalmacji i Chorwacji
Okres od 1426
do 1432
Poprzednik Nagymihályi Albert
Następca 1. Frangepán VI. János (od 1434)
2. Frangepán III. István (od 1434)
Dane biograficzne
Ród Frankapan
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny ok.1360
Śmierć 26 czerwca 1432
Ojciec Ivan V. Krčkog
Matka Ana Gorička
Żona (1) Garai Dorottya
Doroteja Gorjanski
Dzieci Ivan VI, Stjepan III, Nikola V
Żona (1) Újlaki Márta/Marta Iločka
Żona (1) Bianca Sforza
Źródło: „http://natusiewicz.pl/felczak/index.php?title=Nikola_IV._Frankapan&oldid=11583”