Kanizsai I. István: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 15: Linia 15:
  
 
{{Redoslijed|
 
{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Frankó Miklós]]
+
|poprzednik = [[Frankó Miklós]]
 
|gl_članak_funkcija=[[Biskup Zagrzebia]]<br>1356-1376
 
|gl_članak_funkcija=[[Biskup Zagrzebia]]<br>1356-1376
|nasljednik= [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]]
+
|następca= [[Demeter]]
 
}}
 
}}
  
Linia 63: Linia 63:
 
  |1. powołanie      =  
 
  |1. powołanie      =  
 
  |1. poprzednik    = [[Frankó Miklós]]
 
  |1. poprzednik    = [[Frankó Miklós]]
  |1. następca      = [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]]
+
  |1. następca      = [[Demeter]]
  
  
Linia 71: Linia 71:
 
  |2. powołanie      =  
 
  |2. powołanie      =  
 
  |2. poprzednik    = [[Rátót V. Leusták]]
 
  |2. poprzednik    = [[Rátót V. Leusták]]
  |2. następca      = [[Szécsi Miklós]]
+
  |2. następca      = [[Szécsi I. Miklós]]
  
  

Wersja z 16:56, 17 lis 2019

Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.).

Životopis

Bio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1]

Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2]

Przypisy

Vanjske poveznnice

Kanizsai I. István
Stjepan I. Kaniški

Biskup Zagrzebia
Ban całej Slawonii
Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg
Zagrebačka biskupija
Okres od 1356
do 1376
Poprzednik Frankó Miklós
Następca Demeter
Ban całej Slawonii
Okres od 1362
do 1366
Poprzednik Rátót V. Leusták
Następca Szécsi I. Miklós
Dane biograficzne
Ród Kanizsai
Pochodzenie węgierskie
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny data nieznana
Śmierć 1375
Sukcesy {{{dokonania}}}