Katarina Kosača: Różnice pomiędzy wersjami
| Linia 29: | Linia 29: | ||
Katarinin muž umire [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine i ona njegovom smrću prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njenog muža, [[Stjepan Tomašević]], dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru [[Jelena Branković (Mara)|kraljice Mare]]. | Katarinin muž umire [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine i ona njegovom smrću prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njenog muža, [[Stjepan Tomašević]], dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru [[Jelena Branković (Mara)|kraljice Mare]]. | ||
| + | |||
| + | == Osmanlijsko osvajanje i bijeg == | ||
| + | |||
| + | [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanske]] osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević, Katarinin pastorak, je okončao svoj život braneći svoj tron. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad [[Fojnica|Fojnice]]. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na [[Kupres]]. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi Crkvu Presvetog Trojstva. | ||
| + | |||
| + | Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko [[Konjic]]a i [[Počitelj]]a zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do [[Ston]]a, a zatim do [[Dubrovnik]]a. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako što je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog muža. Taj mač je pohranila "''pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva''", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u [[Rim]], gdje je sve do svoje smrti "''radila na oslobađanju svoje zemlje i odbrani svoje vjere''". | ||
== Porodično stablo<ref>https://bs.wikipedia.org/wiki/Katarina_Kosa%C4%8Da?action=edit&veswitched=1</ref> == | == Porodično stablo<ref>https://bs.wikipedia.org/wiki/Katarina_Kosa%C4%8Da?action=edit&veswitched=1</ref> == | ||
Wersja z 12:36, 7 sty 2020
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł pochodzi z Wikipedii w języku polskim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku polskim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
|
Plik:Queen Catherine of Bosnia.jpg Katarzyna na swoim nagrobku, 1677r. Katarzyna Kosača (ur. ok. 1424 w Mostarze; zm. 25 października 1478 w Rzymie) – królowa Bośni, Błogosławiona Kościoła katolickiego. Spis treściŻyciorysKatarina Kosaca urodziła się w 1424 roku, a jej rodzicami byli Stjepan Vukcić Kosaca i Jelena Balsić. W dniu 26 maja 1446 roku wyszła za mąż za króla Stefana Tomasza Kotromanicia i została koronowana na królową miała dwoje dzieci. Jej mąż zmarł 10 lipca 1461 roku. Ona zmarła mając 54 lata i została pochowana w rzymskim kościele w bazylice Matki Bożej Ołtarza Niebiańskiego. Królowa została beatyfikowana, a jej wspomnienie obchodzone jest w dies natalis (dzienną rocznicę śmierci - 25 października). Bosanska kraljicaStjepan Tomaš je prije dolaska na tron živio u bračnoj zajednici sa krstjankom Vojačom. Uz odobrenje pape Eugena IV, nakon što je proglašen kraljem, raspustio je Vojaču, pošto je bila niskoga roda i stoga nedostojna titule kraljice. Tražeći suprugu kralj Stjepan Tomaš je, po nagovoru savjetnika, izabrao Katarinu, kćer Stjepana Vukčića Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine[1] u Milodražu kod Fojnice. Prije braka, Katarina se morala odreći bogumilstva i prihvatiti rimokatoličanstvo.[2] Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je moćnog saveznika u liku svoga punca, Stjepana Vukčića Kosače, u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kraljice Katarine brinuli su se franjevci. Sam papa Eugen IV poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjeski. Katarina je Stjepanu Tomašu rodila troje djece - dijete nepoznatog imena koje je umrlo 1460. godine i koje je u trenutku smrti imalo 14. godina , Sigismunda i Katarinu, a imala je i pastorka, sina njenog muža i krstjanke Vojače. Katarinin muž umire 10. jula 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare. Osmanlijsko osvajanje i bijegOsmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević, Katarinin pastorak, je okončao svoj život braneći svoj tron. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi Crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona, a zatim do Dubrovnika. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako što je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog muža. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti "radila na oslobađanju svoje zemlje i odbrani svoje vjere". Porodično stablo[3]Bibliografia
|
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- ↑ Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina: Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Ziral, 1978.
- ↑ Matica hrvatska Mostar, Motrišta , Matica hrvatska Mostar, 2001.
- ↑ https://bs.wikipedia.org/wiki/Katarina_Kosa%C4%8Da?action=edit&veswitched=1