Matko Talovac: Różnice pomiędzy wersjami
| Linia 30: | Linia 30: | ||
|} | |} | ||
| − | '''Matko Talovac''' (pol. ''Mateusz Talovac'', węg. ''Tallóci Matkó'') († 1445), chorwacki szlachcic, [[ | + | '''Matko Talovac''' (pol. ''Mateusz Talovac'', węg. ''Tallóci Matkó'') († 1445), chorwacki szlachcic, [[ban całej Slawonii]]. Pochodził z wyspy Korcula i był obywatelem Dubrownika. Według majątku Topolovic (Thallowch, Talloca) na Podravinie, podarowanego mu przez króla [[Zygmunt]]a, został nazwany 1434 de Thallowcz lub Talovac. [1] Miał trzech braci, [[Franciszka]] († 1448), wojownika '''osmańskiego''' i [[Ban Severin|bana Severi]], Jana († 1445), opata [[Vrana|Vrany]] i Piotra (Perk), [[Ban Dalmacji i Chorwacji|bana Dalmacji i Chorwacji (1438-1453). [2] |
<small><small>'''Matko Talovac''' († [[1445]].), hrvatski velikaš i [[ban|slavonski ban]]. Podrijetlom je s otoka [[Korčula|Korčule]], bio je građanin [[Dubrovnik|dubrovački]]. Po posjedu [[Topolovica (Veliki Grđevac)|Topolovica]] (''Thallowch'', ''Talloca'') u [[Podravina|Podravini]], koji mu je darovao kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]], prozvao se [[1434]]. ''de Thallowcz'', odnosno [[Talovci|Talovac]].<ref>Opća enciklopedija, str. 125.</ref> Imao je trojicu braće, ''Franka'' († 1448.), protuosmanlijskog ratnika i severinskog bana, ''Ivana'' († 1445.), vranskog priora i ''[[Petar Talovac|Petra]]'' (Perka), hrvatsko-dalmatinskog bana (1438.-1453.).<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 203.-204.</ref> </small></small> | <small><small>'''Matko Talovac''' († [[1445]].), hrvatski velikaš i [[ban|slavonski ban]]. Podrijetlom je s otoka [[Korčula|Korčule]], bio je građanin [[Dubrovnik|dubrovački]]. Po posjedu [[Topolovica (Veliki Grđevac)|Topolovica]] (''Thallowch'', ''Talloca'') u [[Podravina|Podravini]], koji mu je darovao kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]], prozvao se [[1434]]. ''de Thallowcz'', odnosno [[Talovci|Talovac]].<ref>Opća enciklopedija, str. 125.</ref> Imao je trojicu braće, ''Franka'' († 1448.), protuosmanlijskog ratnika i severinskog bana, ''Ivana'' († 1445.), vranskog priora i ''[[Petar Talovac|Petra]]'' (Perka), hrvatsko-dalmatinskog bana (1438.-1453.).<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 203.-204.</ref> </small></small> | ||
Wersja z 07:59, 29 mar 2020
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku chorwackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku chorwackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
| Strona | Autorzy | Nota |
| [3] | [4] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku węgierskim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku węgierskim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
Matko Talovac (pol. Mateusz Talovac, węg. Tallóci Matkó) († 1445), chorwacki szlachcic, ban całej Slawonii. Pochodził z wyspy Korcula i był obywatelem Dubrownika. Według majątku Topolovic (Thallowch, Talloca) na Podravinie, podarowanego mu przez króla Zygmunta, został nazwany 1434 de Thallowcz lub Talovac. [1] Miał trzech braci, Franciszka († 1448), wojownika osmańskiego i bana Severi, Jana († 1445), opata Vrany i Piotra (Perk), [[Ban Dalmacji i Chorwacji|bana Dalmacji i Chorwacji (1438-1453). [2] Matko Talovac († 1445.), hrvatski velikaš i slavonski ban. Podrijetlom je s otoka Korčule, bio je građanin dubrovački. Po posjedu Topolovica (Thallowch, Talloca) u Podravini, koji mu je darovao kralj Žigmund, prozvao se 1434. de Thallowcz, odnosno Talovac.[1] Imao je trojicu braće, Franka († 1448.), protuosmanlijskog ratnika i severinskog bana, Ivana († 1445.), vranskog priora i Petra (Perka), hrvatsko-dalmatinskog bana (1438.-1453.).[2] W 1430 roku został kasztelanem cytadeli Kovin. W 1433 r. został mianowany gubernatorem diecezji zagrzebskiej, a w 1434 r. przeorem Vrany. W 1435 r. został banem całej Slawonii [3]. Godine 1430. kaštelan je grada Kovina. U službi kralja Žigmunda, 1433. imenovan je upraviteljem Zagrebačke biskupije, a 1434. i priora vranskog. Godine 1435. postao je ban čitave Slavonije.[3] Jego banowanie to burzliwy okres najazdów tureckich i waśni feudalnych. Na rozkaz królewski walczył z księciem Iwanem Frankapanem w konflikcie o dziedzictwo spadku po cetyńskich książętach Nelipićach. Njegovo banovanje spada u burno vrijeme turskih provala i međusobnih borbi velikih feudalaca. Po kraljevskoj naredbi, ratovao je protiv kneza Ivana Frankapana u sukobu oko nasljeđivanja baštine cetinskih knezova Nelipića. Otrzymując olbrzymi majątek z darów królewskich, bracia Talovc byli przez pewien czas najpotężniejszymi możnowładcami Chorwacji, Dalmacji i Słowenii; ich rządy rozciągały się od Belgradu po Senj i od Drawy po Neretwę. Primivši kraljevskim donacijama goleme posjede, braća Talovci su neko vrijeme bili najmoćnija gospoda naših krajeva; njihova se vlast protezala od Beograda do Senja i od Drave do Neretve. PrzypisyLiteratura
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||