Frangepán Bernát: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 77: Linia 77:
 
[[Kategória:1529-ben elhunyt személyek]]
 
[[Kategória:1529-ben elhunyt személyek]]
 
[[Kategória:Frangepán család]]
 
[[Kategória:Frangepán család]]
 +
 +
Za: [https://hr.wikipedia.org/wiki/Bernardin_Frankopan]
 +
 +
{{Infookvir životopis
 +
| ime            = Bernardin Frankopan
 +
| slika          = Modruš (Croatia) - Spomen-ploča Bernardinu Frankopanu.jpg
 +
| veličina      = 200px
 +
| opis slike    = Spomen-ploča Bernardinu Frankopanu na pročelju Župne crkve presvetog trojstva u [[Modruš]]u
 +
| pseudonim      =
 +
| rođenje        = [[1453.]]<br>[[Ozalj]]
 +
| smrt          = [[1529.]]<br>[[Ugarska]]
 +
| nacionalnost  = [[Hrvat]]
 +
| titula        = [[knez]]
 +
| poznat_po      =
 +
| zanimanje      =
 +
| supruga        = Lujza rođ. Marzano,<br>[[Aragonija|aragonska]] vojvotkinja
 +
| partner        =
 +
| djeca          = Matija, [[Krsto I. Frankopan Brinjski|Krsto]], [[Ferdinand Frankopan|Ferdinand]],<br>Marija Magdalena, [[Beatrica Frankopan|Beatrica]],<br>Elizabeta (Ižota), [[Ivan Franjo Frankopan|Ivan Franjo]],<br>Eufrozina, Katarina   
 +
| roditelji      = Knez [[Stjepan III. Frankopan]]<br>i Ižota rođ. d'Este
 +
}}
 +
 +
'''Bernardin Frankopan''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Bernardinus de Frangepanibus'') (?, [[1453.]] - ?, [[1529.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] velikaš, vojskovođa, diplomat i mecena, pripadnik roda knezova [[Frankapani|Frankopana]]. Kao moćan i ugledan aristokrat, bio je nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|ugroženima]] od [[Osmansko Carstvo|turske]] invazije.
 +
 +
== Životopis ==
 +
 +
=== Podrijetlo i obitelj ===
 +
 +
Rođen je vjerojatno u [[Ozalj|Ozlju]] kao jedini sin [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatskog]] [[Ban|bana]] [[Stjepan III. Frankapan|Stjepana III. Frankopana Modruškog]] i njegove supruge Ižote rođ. d'Este, vojvotkinje iz [[Ferrara|Ferrare]] (Italija). Njegov djed [[Nikola IV. Frankopan]], jedini vlasnik ogromnih posjeda knezova Krčkih na početku 15. stoljeća, bio je [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|hrvatski]] ban od [[1426.]] do [[1432.]] godine.
 +
 +
U nekim izvorima naziva ga se ''Bernardin Frankopan Modruški'', jer je prigodom velike diobe frankopanskih imanja [[1449.]] godine njegov otac dobio, između ostalog, naselje [[Modruš]] s pripadajućim vlastelinstvom, te dominantni utvrđeni zamak [[Tržan-grad (Modruš)|Tržan-grad]] na visokom strmom brijegu ponad Modruša. Po tom se toponimu tada cijeli ogranak nazvao Frankopani Modruški. Modruš je u drugoj polovici 15. stoljeća, premda izložen stalnoj opasnosti od Turaka, bio sjedište tog ogranka Frankopana, pa je i mladi knez Bernardin stolovao u njemu.
 +
 +
U drugim se izvorima navodi njegovo ime kao ''Bernardin Frankopan Ozaljski'', jer je on, zajedno s ocem, preuzeo veliku i važnu utvrdu [[Stari grad Ozalj|Ozalj]] nakon što je [[22. veljače]] [[1474.]] godine umro Bernardinov bratić [[Bartol X. Frankopan Ozaljski]] (sin [[Nikola V. Frankopan Ozaljski|Nikole V. Frankopana Ozaljskog]]), koji nije imao nasljednika, pa je njegov ogranak Frankopana izumro. Budući da je krajem 15. stoljeća pogibelj od Turaka postala nepodnošljiva, osobito nakon što su Osmanlije neposredno prije [[Krbavska bitka|Krbavske bitke]] 1493. godine opustošili Modruš, Bernardin je odlučio povući se prema sjeveru, te je počeo graditi i nove utvrde (među kojima je istaknuto mjesto imao [[Ogulin]], izgrađen nešto prije 1500. godine). Kako se sjedište obitelji preselilo iz Modruša, završivši nešto kasnije u Ozlju, Bernardinovi su se potomci nazivali Ozaljski. 
 +
 +
Godine 1476. vjenčao se s [[Aragonija|aragonskom]] vojvotkinjom [[Lujza Marzano|Lujzom Marzano]] i u tom braku rodilo im se devetero djece, među kojima budući istaknuti vojskovođa [[Krsto I. Frankopan Brinjski|Krsto]], [[Kaločka nadbiskupija|kaločki]] nadbiskup [[Ivan Franjo Frankopan|Ivan Franjo]] i kći [[Beatrica Frankopan|Beatrica]], supruga hercega i hrvatskog bana [[Ivaniš Korvin|Ivaniša Korvina]].
 +
 +
=== Život u turbulentnim vremenima ===
 +
 +
Već od rane mladosti, život Bernardina Frankopana obilježile su stalne napetosti i sukobi, iz kojih je on nastojao izvući najveću moguću korist, kako za sebe i svoju obitelj, tako i za Hrvatsku. Bio je jedno vrijeme u dobrim odnosima s carem [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrikom III. Habsburškim]], a poslije i s [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskim]] kraljem [[Matija Korvin|Matijom Korvinom]], što je potvrđeno zarukama njegove kćeri Marije Magdalene s jednim kraljevim rođakom. S ocem je kao dječak i mladić putovao na njegovim diplomatskim misijama po Europi i upoznao mnoge značajne osobe.
 +
 +
Dobre odnose s kraljem Matijom kvarilo je to, što je potonji godine 1469. Frankopanima oduzeo grad [[Senj]]. Taj stoljetni frankopanski posjed su nakon Matijine smrti, a nešto prije [[Bitka na Krbavskom polju|bitke na Krbavskom polju]], pokušali njegovi stari vlasnici vratiti 1493. godine, opsjednuvši ga svojom vojskom, ali su ga obranila dva, od kralja [[Vladislav II. Jagelović|Vladislava II. Jagelovića]] novoimenovana, hrvatska bana, [[Ivan Bot Bajnski|Ivan Bot od Bajne]] i [[Emerik Derenčin|Mirko Derenčin]].
 +
 +
Bernardin je bio u vrlo dobrim odnosima s [[Ivaniš Korvin|Ivanišem Korvinom]], izvanbračnim sinom kralja Matije, [[herceg]]om i kasnijim hrvatskim banom. Prigodom izbora novoga kralja godine 1490., podržavao je Ivaniša kao pretendenta na prijestolje, ali je prihvatio odluku da kraljem bude imenovan [[Vladislav II. Jagelović|Vladislav II]]. Mladom Ivanišu je nešto kasnije zapela za oko Bernardinova lijepa šesnaestogodišnja kći [[Beatrica Frankopan|Beatrica]], s kojom se i vjenčao 1496. godine. Bernardin je Beatrici tom prigodom za miraz dao gradove [[Bihać]] i [[Bosanski Novi|Novi]].
 +
 +
Sudjelujući cijeli svoj život u borbama s [[Osmansko Carstvo|Turcima]], Bernardin Frankopan našao se, kao i velik dio tadašnjeg plemstva tog dijela Hrvatske, dana 9. rujna 1493. godine u [[Krbavska bitka|Krbavskoj bitki]]. Toj je znamenitoj i istodobno tragičnoj epopeji hrvatskog naroda prethodilo nekoliko sukoba među pojedinim frankopanskim lozama, te Frankopana s drugim velikašima. Tako su se, primjerice, godine 1492. zbog nekog posjeda posvađali bratići Bernardin i [[Ivan Frankopan Cetinski|Ivan (Cetinski)]], a kad su se početkom 1493. godine pomirili, zajedno su se sukobili s banovima Botom i Derenčinom, koji su branili Senj. Ne mogavši ga osvojiti, povukli su se u [[Brinje]], ali su zatim za njima stigli banovi sa svojom vojskom i opkolili taj utvrđeni grad. Tijekom opsade smrtno je stradao ban Ivan Bot.
 +
 +
Saznavši da se velika turska vojska (njih oko 10.000) vraća s velikim plijenom iz pljačkaškog pohoda po Hrvatskoj i Sloveniji, posvađani hrvatski velikaši su međusobne razmirice stavili na stranu i skupa krenuli protiv zajedničkog neprijatelja, kojeg su prema zapovijedi bana [[Emerik Derenčin|Derenčina]] dočekali na [[Krbavsko polje|Krbavskom polju]]. Loša Derenčinova strategija i taktika dovela je do katastrofalnog poraza u kojem je izginula većina hrvatske vojske, te skoro svi plemići, a mali broj preživjelih odveden je u zarobljeništvo. Bernardin je bio među onima malobrojnima koji su se jedva uspjeli spasiti, jer se, uvidjevši da je poraz neizbježan, povukao s bojnog polja, odjahavši na svom brzom konju. Neki su mu kasnije predbacivali da je kukavički pobjegao, što nikad nije dokazano.
 +
 +
[[Datoteka:Modrus-Fiume County Map.jpg|mini|300px|Karta nekadašnje Modruško-riječke županije u kojoj je bila većina Bernardinovih imanja]]
 +
 +
Bernardin Frankopan se kontinuirano zalagao da priskrbi Hrvatskoj pomoć europskih zemalja za obranu od Turaka, koristeći pritom svoje veze s njihovim diplomatima. Poznat je bio po svojim nadahnutim osobnim istupima i vatrenim govorima pred stranim vladarima, velikodostojnicima ili parlamentima. Tako je, na primjer, 1522. godine govorio pred [[Mleci|mletačkim]] duždom Grimanijem, a vjerojatno najpoznatiji je njegov znameniti ''Govor za Hrvatsku'' ([[Latinski jezik|lat.]]: ''[[s:Oratio pro Croatia|Oratio pro Croatia]]'') održan na latinskom jeziku pred [[Njemačka|njemačkim]] državnim saborom u [[Nürnberg]]u [[19. studenoga]] 1522. godine.
 +
 +
=== Posljednje godine i smrt ===
 +
 +
Za razliku od nekih svojih frankopanskih rođaka koji su favorizirali pripadnike [[Habsburgovci|habsburške]] dinastije u njihovom nastojanju da se prigodom izbora kralja popnu na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Bernardin je u pravilu bio protiv Habsburgovaca. Tako je 1490. godine podupirao [[Ivaniš Korvin|Ivaniša Korvina]], a bio protiv [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana Habsburškog]], dok je 1527. godine podržao odluku pretežno slavonskog plemstva na Saboru u [[Dubrava (Zagrebačka županija)|Dubravi]] kod Čazme da se za kralja izabere [[Ivan Zapolja]]. Njegovi su rođaci u tim situacijama bili skloniji Habsburgovcima, pa su, primjerice, [[Juraj III. Frankopan Slunjski]] i [[Vuk I. Frankopan Tržački]] bili potpisnici [[Cetingradska povelja|Cetingradske povelje]], kojom je hrvatsko plemstvo na Saboru u [[Cetin|Cetingradu]] potvrdilo za kralja Maksimilijanova unuka [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda]].
 +
 +
Nakon što mu je 1527. godine u bitki za [[Varaždin]] poginuo sin [[Krsto I. Frankopan Brinjski|Krsto]], a nešto ranije umro i drugi sin [[Ferdinand Frankopan|Ferdinand]], gospodar [[Stari grad Ozalj|ozaljskog]] vlastelinstva, Bernardin je, nalazeći se već u poznim godinama, preminuo 1529. (neki izvori spominju 1530. kao godinu njegove smrti).
 +
 +
== Značaj i nasljeđe ==
 +
 +
Živjevši u onom razdoblju hrvatske prošlosti koja je obilježena otvorenom prijetnjom [[Osmansko Carstvo|Turskog Carstva]] za goli opstanak Kraljevstva, Bernardin Frankopan je pripadao generaciji hrvatskih velikaša i boraca za opstojnost naroda i države u kojima je sazrela svijest da je nakon propasti [[Bosansko Kraljevstvo|Bosanskog Kraljevstva]] 1463. godine, a osobito poslije, za Hrvate tragične, [[Bitka na Krbavskom polju|bitke na Krbavskom polju]] potrebno intenzivirati napore za dovođenje djelotvorne pomoći iz politički i vojno jakih europskih zemalja za borbu protiv Turaka, jer pomoć koja dolazi s [[budim]]skog kraljevskog dvora nije i neće biti dovoljna.
 +
 +
Neki povjesničari drže da je upravo Bernardin prvi na dramatičan način Europljane upozorio na važnost Hrvatske kao ''predziđa kršćanstva'' ([[Latinski jezik|lat.]]: „''[[Antemurale Christianitatis|antemurale christianitatis]]''“) koje štiti [[Europa|Europu]] pred islamskim prodorom. Međutim, od izdašnije pomoći europskih moćnika nije bilo ništa, jer su se oni uglavnom bavili međusobnim sukobima za teritorijalnu prevlast ili vjerskim ratovima, a Hrvatskoj je pomoć stizala „na kapaljku“.
 +
 +
Bernardinovi su nasljednici i rođaci tijekom 16. stoljeća, zbog premoći osmanske vojne sile, morali napustiti veliki dio frankopanskih posjeda ([[Bihać]], [[Drežnik (stari grad)|Drežnik]], [[Tržac]], [[Gornji Furjan|Furjan]], [[Cetin|Cetingrad]], [[Mala Kladuša|Malu]] i [[Velika Kladuša|Veliku Kladušu]] i dr.) i preseliti se na krajnje zapadno područje Hrvatske
 +
 +
Budući da su svi njegovi sinovi umrli prije njega, Bernardina je 1529. godine izravno naslijedio unuk [[Stjepan IV. Frankopan Ozaljski]], sin [[Ferdinand Frankopan|Ferdinandov]]. Stjepan IV. sjedište je imao u [[Stari grad Ozalj|Ozlju]] i bio posljednji izdanak [[modruš]]ko-ozaljske grane Frankopana. Njegova sestra [[Ana Katarina Zrinska|Katarina]] udala se za slavnog [[Nikola Šubić Zrinski|Nikolu Zrinskog Sigetskog]], pa su preko nje Zrinski naslijedili dio prostranih frankopanskih imanja.
 +
 +
Značaj velikog erudita Bernardina Frankopana se, osim na vojnom i diplomatskom polju, očitovao i na području obrazovanja i kulture, te graditeljstva. Njegovavši [[hrvatski jezik]] i [[Glagoljica|glagoljsko pismo]], on je dao prevesti [[Biblija|Bibliju]] na hrvatski. Godine 1486. izdao je znameniti [[Modruški urbar|Modruški]] [[Urbari|urbar]], knjigu kodeksa pravnih i društvenih normi, važan povijesni dokument, izvorno pisan glagoljicom, kojim su se uređivali odnosi između feudalca i kmetova, i koja je izvor agrarnih i demografskih podataka.
 +
 +
== Utvrde Bernardina Frankopana ==
 +
<gallery>
 +
Datoteka:Tržan-grad (Modruš) - jugozapad.JPG|[[Tržan-grad (Modruš)|Tržan grad]] u [[Modruš]]u - Bernardinovo sjedište
 +
Datoteka:Croatia Drivenik castle.jpg|[[Drivenik (gradina)|Drivenik kod Crikvenice]]
 +
Datoteka:Gradina Grizane 210907.jpg|[[Grižane]] u [[Vinodol]]u
 +
Datoteka:Burg Ogulin.jpg|Kaštel u [[Ogulin]]u
 +
Datoteka:Dobovac-Karlovac.JPG|Dubovac u [[Karlovac|Karlovcu]]
 +
Datoteka:Zugang Schloss Ozalj1.JPG|[[Stari grad Ozalj|Burg u Ozlju]]
 +
Datoteka:Ribnik (Sa istočne strane).png|[[Ribnik]] kod Karlovca
 +
Datoteka:Bihac tvrdi grad AD 1590.jpg|[[Bihać|Utvrđeni grad Bihać]]
 +
</gallery>
 +
 +
== Poveznice ==
 +
 +
* [[Frankopani]]
 +
* [[Obiteljsko stablo knezova Frankopana]]
 +
* [[Modruš]]
 +
* [[Ozalj]]
 +
* [[Krbavska bitka]]
 +
* [[Krsto I. Frankopan Brinjski]]
 +
* [[Ivaniš Korvin]]
 +
 +
== Vanjske poveznice ==
 +
{{wikicitat}}
 +
* [https://hrcak.srce.hr/file/118498 Bernardin Frankopan u izvornom znanstvenom radu akademika Petra Strčića]
 +
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6286 Frankapan, Bernardin Ozaljski - Hrvatski biografski leksikon], pristupljeno 18. veljače 2016.
 +
* [http://www.ozalj-tz.hr/znameniti.asp Ozalj - vjerojatno mjesto Bernardinova rođenja]
 +
* [http://www.hic.hr/books/pavlicev/06.htm Bernardin Frankopan - apologet i tražitelj pomoći Europe za Hrvatsku]
 +
* [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&lang=en&rad=454283 Gradnja novih utvrda u Bernardinovo doba]
 +
* [http://www.croatianhistory.net/etf/likka.html Urbar modruški - jedna od niza knjiga glagoljičke baštine iz Bernardinova doba]
 +
* Hrvoje Kekez, [https://bib.irb.hr/datoteka/438224.Hrvoje_Kekez-Bernardin_Frankapan_i_Krbavska_bitka.pdf ''Bernardin Frankapan i Krbavska bitka: je li spasio sebe i malobrojne ili je pobjegao iz boja?''], ''Modruški zbornik'', 2009. (3) 
 +
 +
{{GLAVNIRASPORED:Frankapan, Bernardin}}
 +
[[Kategorija:Frankapani|Bernardin]]
 +
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
 +
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1102.-1527.]]
 +
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
 +
[[Kategorija:Životopisi, Ogulin]]
 +
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]

Wersja z 13:26, 26 wrz 2019

Za: [1] Za: [2]

Frangepán Bernát

— Książę Modruš
Obrońca Chorwacji (jako "Antemurale Christianitatis")		 —
Tablica upamiętniająca Bernardyna Frankopana na fasadzie kościoła parafialnego pw. Trójcy Świętej w Modrus
Tablica upamiętniająca Bernardyna Frankopana na fasadzie kościoła parafialnego pw. Trójcy Świętej w Modrus
Herb rodziny Frangepán z dwoma lwami
Herb rodziny Frangepán
z dwoma lwami
Książę Krk i Modruš
Dane biograficzne
Ród Frangepán
Urodziny 1 stycznia 1453
Miejsce Ozalj
Śmierć 31 grudnia 1529 (wiek 76)
Miejsce Ugarska
Przyczyna naturalna
Miejsce spoczynku Gyula - klasztor OO.Franciszkanów ??
Ojciec Frangepán István (bd-1481)
Ban Chorwacji
Matka Isotta d' Este (1425-1456)
księżna Ferrary
Żona Luiza Marzano d'Aragona
Dzieci Beatrix/Beatrica
Kristóf/Krsto
Matija, Ferdinand, Marija Magdalena, Elizabeta/Ižota, Ivan Franjo

Eufrozina, Katarina

Frangepán Bernát (1452–1529) modrusi gróf, Horvátország leghatalmasabb és leggazdagabb főura, aki anyja útján az Estékkel, neje Aragoniai Aloysia útján magával a nápolyi királyi házzal is rokonságban állt. Apja Frangepán István.

Plik:Modrus-Fiume County Map.jpg
Mapa byłego hrabstwa Modrusko-Rijeka, w którym znajdowała się większość majątków Bernardina

IV. Frigyes császár 1443. március 3-án Bécsújhelyen engedélyezte Frangepán István, vegliai és modrusi gróf, királyi tanácsos és örökösei részére, hogy a címerüket pénzeikre verethessék rá.

Modrus ekkoriban a kontinentális Horvátország legjelentősebb településének számított és érthető módon alkalmas helynek látszott, amikor a töröktől fenyegetett területen levő korbáviai püspökség részére amely új székhelyet keresett.

A püspökség áttelepítését végül Frangepán Istvánnak sikerült elérnie 1460-ban.

A város ekkor gazdag, fejlődő település volt, tíz templommal és nagyszámú lakossal. a püspöki katedrálist a városfal keleti oldalában, egy fallal övezett és félkör alakú tornyokkal védett teraszra, a korábbi szt. Márk titulusú templom helyére építették fel.

Frangepán István és fia Bernát velencei segítséggel erősítette meg a vár védelmét. Az állandó helyőrség jelenléte már 1470-ben indokolttá vált, amikor a törökök 20 000 fős sereggel Modrus környékére törtek, felprédálva a modrusi és a szomszédos uradalmak területét.

Modrus hanyatlásának kezdete az 1493-as esztendőre tehető, amikor a Derecsényi Imre horvát-dalmát-szlavón bán vezette horvát seregeket a törökök megsemmisítették a korbáviai síkon.

Ezután még pár évig viszonylagos nyugalomban folyt itt az élet, sőt 1496-ban a várban töltött 20 napot maga Corvin János herceg is.

A török veszély állandósulása miatt a Frangepánok egy biztonságosabb helyen fekvő vár építésébe kezdtek Ogulin közelében, mely idővel a középkori Modrus helyébe lépett.

Frangepán Bernát halála után 1530-ban Modrus vára és helyőrsége a végvidéki katonaság fennhatóság alá került, a lakosság pedig Szlovéniába és nyugat-Magyarországra költözött.

Károlyváros várának 1579. évi felépítése után Modrus stratégiailag jelentéktelenné vált, újjáépítésére nem fordítottak gondot.

Források

Kategória:1452-ben született személyek Kategória:1529-ben elhunyt személyek Kategória:Frangepán család

Za: [3]

Szablon:Infookvir životopis

Bernardin Frankopan (lat. Bernardinus de Frangepanibus) (?, 1453. - ?, 1529.), bio je hrvatski velikaš, vojskovođa, diplomat i mecena, pripadnik roda knezova Frankopana. Kao moćan i ugledan aristokrat, bio je nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima ugroženima od turske invazije.

Životopis

Podrijetlo i obitelj

Rođen je vjerojatno u Ozlju kao jedini sin hrvatskog bana Stjepana III. Frankopana Modruškog i njegove supruge Ižote rođ. d'Este, vojvotkinje iz Ferrare (Italija). Njegov djed Nikola IV. Frankopan, jedini vlasnik ogromnih posjeda knezova Krčkih na početku 15. stoljeća, bio je hrvatski ban od 1426. do 1432. godine.

U nekim izvorima naziva ga se Bernardin Frankopan Modruški, jer je prigodom velike diobe frankopanskih imanja 1449. godine njegov otac dobio, između ostalog, naselje Modruš s pripadajućim vlastelinstvom, te dominantni utvrđeni zamak Tržan-grad na visokom strmom brijegu ponad Modruša. Po tom se toponimu tada cijeli ogranak nazvao Frankopani Modruški. Modruš je u drugoj polovici 15. stoljeća, premda izložen stalnoj opasnosti od Turaka, bio sjedište tog ogranka Frankopana, pa je i mladi knez Bernardin stolovao u njemu.

U drugim se izvorima navodi njegovo ime kao Bernardin Frankopan Ozaljski, jer je on, zajedno s ocem, preuzeo veliku i važnu utvrdu Ozalj nakon što je 22. veljače 1474. godine umro Bernardinov bratić Bartol X. Frankopan Ozaljski (sin Nikole V. Frankopana Ozaljskog), koji nije imao nasljednika, pa je njegov ogranak Frankopana izumro. Budući da je krajem 15. stoljeća pogibelj od Turaka postala nepodnošljiva, osobito nakon što su Osmanlije neposredno prije Krbavske bitke 1493. godine opustošili Modruš, Bernardin je odlučio povući se prema sjeveru, te je počeo graditi i nove utvrde (među kojima je istaknuto mjesto imao Ogulin, izgrađen nešto prije 1500. godine). Kako se sjedište obitelji preselilo iz Modruša, završivši nešto kasnije u Ozlju, Bernardinovi su se potomci nazivali Ozaljski.

Godine 1476. vjenčao se s aragonskom vojvotkinjom Lujzom Marzano i u tom braku rodilo im se devetero djece, među kojima budući istaknuti vojskovođa Krsto, kaločki nadbiskup Ivan Franjo i kći Beatrica, supruga hercega i hrvatskog bana Ivaniša Korvina.

Život u turbulentnim vremenima

Već od rane mladosti, život Bernardina Frankopana obilježile su stalne napetosti i sukobi, iz kojih je on nastojao izvući najveću moguću korist, kako za sebe i svoju obitelj, tako i za Hrvatsku. Bio je jedno vrijeme u dobrim odnosima s carem Fridrikom III. Habsburškim, a poslije i s hrvatsko-ugarskim kraljem Matijom Korvinom, što je potvrđeno zarukama njegove kćeri Marije Magdalene s jednim kraljevim rođakom. S ocem je kao dječak i mladić putovao na njegovim diplomatskim misijama po Europi i upoznao mnoge značajne osobe.

Dobre odnose s kraljem Matijom kvarilo je to, što je potonji godine 1469. Frankopanima oduzeo grad Senj. Taj stoljetni frankopanski posjed su nakon Matijine smrti, a nešto prije bitke na Krbavskom polju, pokušali njegovi stari vlasnici vratiti 1493. godine, opsjednuvši ga svojom vojskom, ali su ga obranila dva, od kralja Vladislava II. Jagelovića novoimenovana, hrvatska bana, Ivan Bot od Bajne i Mirko Derenčin.

Bernardin je bio u vrlo dobrim odnosima s Ivanišem Korvinom, izvanbračnim sinom kralja Matije, hercegom i kasnijim hrvatskim banom. Prigodom izbora novoga kralja godine 1490., podržavao je Ivaniša kao pretendenta na prijestolje, ali je prihvatio odluku da kraljem bude imenovan Vladislav II. Mladom Ivanišu je nešto kasnije zapela za oko Bernardinova lijepa šesnaestogodišnja kći Beatrica, s kojom se i vjenčao 1496. godine. Bernardin je Beatrici tom prigodom za miraz dao gradove Bihać i Novi.

Sudjelujući cijeli svoj život u borbama s Turcima, Bernardin Frankopan našao se, kao i velik dio tadašnjeg plemstva tog dijela Hrvatske, dana 9. rujna 1493. godine u Krbavskoj bitki. Toj je znamenitoj i istodobno tragičnoj epopeji hrvatskog naroda prethodilo nekoliko sukoba među pojedinim frankopanskim lozama, te Frankopana s drugim velikašima. Tako su se, primjerice, godine 1492. zbog nekog posjeda posvađali bratići Bernardin i Ivan (Cetinski), a kad su se početkom 1493. godine pomirili, zajedno su se sukobili s banovima Botom i Derenčinom, koji su branili Senj. Ne mogavši ga osvojiti, povukli su se u Brinje, ali su zatim za njima stigli banovi sa svojom vojskom i opkolili taj utvrđeni grad. Tijekom opsade smrtno je stradao ban Ivan Bot.

Saznavši da se velika turska vojska (njih oko 10.000) vraća s velikim plijenom iz pljačkaškog pohoda po Hrvatskoj i Sloveniji, posvađani hrvatski velikaši su međusobne razmirice stavili na stranu i skupa krenuli protiv zajedničkog neprijatelja, kojeg su prema zapovijedi bana Derenčina dočekali na Krbavskom polju. Loša Derenčinova strategija i taktika dovela je do katastrofalnog poraza u kojem je izginula većina hrvatske vojske, te skoro svi plemići, a mali broj preživjelih odveden je u zarobljeništvo. Bernardin je bio među onima malobrojnima koji su se jedva uspjeli spasiti, jer se, uvidjevši da je poraz neizbježan, povukao s bojnog polja, odjahavši na svom brzom konju. Neki su mu kasnije predbacivali da je kukavički pobjegao, što nikad nije dokazano.

mini|300px|Karta nekadašnje Modruško-riječke županije u kojoj je bila većina Bernardinovih imanja

Bernardin Frankopan se kontinuirano zalagao da priskrbi Hrvatskoj pomoć europskih zemalja za obranu od Turaka, koristeći pritom svoje veze s njihovim diplomatima. Poznat je bio po svojim nadahnutim osobnim istupima i vatrenim govorima pred stranim vladarima, velikodostojnicima ili parlamentima. Tako je, na primjer, 1522. godine govorio pred mletačkim duždom Grimanijem, a vjerojatno najpoznatiji je njegov znameniti Govor za Hrvatsku (lat.: Oratio pro Croatia) održan na latinskom jeziku pred njemačkim državnim saborom u Nürnbergu 19. studenoga 1522. godine.

Posljednje godine i smrt

Za razliku od nekih svojih frankopanskih rođaka koji su favorizirali pripadnike habsburške dinastije u njihovom nastojanju da se prigodom izbora kralja popnu na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Bernardin je u pravilu bio protiv Habsburgovaca. Tako je 1490. godine podupirao Ivaniša Korvina, a bio protiv Maksimilijana Habsburškog, dok je 1527. godine podržao odluku pretežno slavonskog plemstva na Saboru u Dubravi kod Čazme da se za kralja izabere Ivan Zapolja. Njegovi su rođaci u tim situacijama bili skloniji Habsburgovcima, pa su, primjerice, Juraj III. Frankopan Slunjski i Vuk I. Frankopan Tržački bili potpisnici Cetingradske povelje, kojom je hrvatsko plemstvo na Saboru u Cetingradu potvrdilo za kralja Maksimilijanova unuka Ferdinanda.

Nakon što mu je 1527. godine u bitki za Varaždin poginuo sin Krsto, a nešto ranije umro i drugi sin Ferdinand, gospodar ozaljskog vlastelinstva, Bernardin je, nalazeći se već u poznim godinama, preminuo 1529. (neki izvori spominju 1530. kao godinu njegove smrti).

Značaj i nasljeđe

Živjevši u onom razdoblju hrvatske prošlosti koja je obilježena otvorenom prijetnjom Turskog Carstva za goli opstanak Kraljevstva, Bernardin Frankopan je pripadao generaciji hrvatskih velikaša i boraca za opstojnost naroda i države u kojima je sazrela svijest da je nakon propasti Bosanskog Kraljevstva 1463. godine, a osobito poslije, za Hrvate tragične, bitke na Krbavskom polju potrebno intenzivirati napore za dovođenje djelotvorne pomoći iz politički i vojno jakih europskih zemalja za borbu protiv Turaka, jer pomoć koja dolazi s budimskog kraljevskog dvora nije i neće biti dovoljna.

Neki povjesničari drže da je upravo Bernardin prvi na dramatičan način Europljane upozorio na važnost Hrvatske kao predziđa kršćanstva (lat.: „antemurale christianitatis“) koje štiti Europu pred islamskim prodorom. Međutim, od izdašnije pomoći europskih moćnika nije bilo ništa, jer su se oni uglavnom bavili međusobnim sukobima za teritorijalnu prevlast ili vjerskim ratovima, a Hrvatskoj je pomoć stizala „na kapaljku“.

Bernardinovi su nasljednici i rođaci tijekom 16. stoljeća, zbog premoći osmanske vojne sile, morali napustiti veliki dio frankopanskih posjeda (Bihać, Drežnik, Tržac, Furjan, Cetingrad, Malu i Veliku Kladušu i dr.) i preseliti se na krajnje zapadno područje Hrvatske

Budući da su svi njegovi sinovi umrli prije njega, Bernardina je 1529. godine izravno naslijedio unuk Stjepan IV. Frankopan Ozaljski, sin Ferdinandov. Stjepan IV. sjedište je imao u Ozlju i bio posljednji izdanak modruško-ozaljske grane Frankopana. Njegova sestra Katarina udala se za slavnog Nikolu Zrinskog Sigetskog, pa su preko nje Zrinski naslijedili dio prostranih frankopanskih imanja.

Značaj velikog erudita Bernardina Frankopana se, osim na vojnom i diplomatskom polju, očitovao i na području obrazovanja i kulture, te graditeljstva. Njegovavši hrvatski jezik i glagoljsko pismo, on je dao prevesti Bibliju na hrvatski. Godine 1486. izdao je znameniti Modruški urbar, knjigu kodeksa pravnih i društvenih normi, važan povijesni dokument, izvorno pisan glagoljicom, kojim su se uređivali odnosi između feudalca i kmetova, i koja je izvor agrarnih i demografskih podataka.

Utvrde Bernardina Frankopana

Poveznice

Vanjske poveznice

Szablon:Wikicitat

Szablon:GLAVNIRASPORED:Frankapan, Bernardin Bernardin Kategorija:Hrvatsko plemstvo Kategorija:Hrvatska povijest 1102.-1527. Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici Kategorija:Životopisi, Ogulin Kategorija:Hrvatski latinisti

Źródło: „http://natusiewicz.pl/felczak/index.php?title=Frangepán_Bernát&oldid=2477”