Frangepán Kristóf: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 55: Linia 55:
 
}}
 
}}
 
|}
 
|}
 +
 +
[[Datoteka:Krsto Frankopan Zrinjevac.jpg|mini|Krsto Frankapan na zagrebačkom [[Zrinjevac|Zrinjevcu]]]]
 +
'''Krsto I. Frankapan Brinjski''' ili '''Ozaljski''' (Modruš?, [[1482.]] - Martijanec, kraj [[Ludbreg]]a, [[27. rujna]] [[1527.]]), [[Hrvati|hrvatski]] knez, [[ban|ban Kraljevine Hrvatske]], ''branitelj Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije'', vrhovni kapetan [[Ugarska|Ugarske]] između [[Drava|Drave]] i [[Dunav]]a te [[vranski priorat|vranski prior]] iz velikaške obitelji [[Frankapani|Frankapana]]. Zbog samostalnog držanja u sukobu između [[Habsburg|Habsburgovaca]] i Zapolja, pomišljalo se da je kraljevsko prijestolje htio za sebe, ali je [[historiografija]] odbacila takvu tvrdnju.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6299 Frankapan, Krsto I. Brinjski - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 +
 +
== Životopis ==
 +
 +
Sin je kneza [[Bernardin Frankopan|Bernardina Ozaljskog]] i princeze [[Lujza Aragonska|Lujze Aragonske]]. Od [[1505]]. godine bio je u vojnoj službi cara [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana I. Habsburga]] gdje se istaknuo kao vojskovođa zbog čega je [[1510]]. dobio za nagradu [[Novigrad]] i neke posjede grada [[Postojna|Postojne]], a ujedno je imenovan carskim savjetnikom te kapetanom Postojne i Krasa.<ref name="hbl414">Hrvatski biografski leksikon, str. 414.</ref>
 +
Godine [[1512]]. ratovao je s ocem protiv [[Mlečani|Mlečana]] u pokušaju da oslobodi nekadašnji obiteljski posjed, otok [[Krk]]. Tijekom [[1513]]. i [[1514]]. godine oduzeo je Mlečanima ''Monfalcone'', ''Cividale del Friuli'', ''[[Udine]]'' i gotovo cijelu [[Furlanija|Furlaniju]], ali je uskoro gubi.<ref name="hbl414"/>
 +
 +
U razdoblju 1514.-1519. boravio je u mletačkom zarobljeništvu, a poslije bijega iz zatvora ponovno je u vojnoj službi [[Habsburg]]ovaca. Godine [[1520]]. car [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo V.]] potvrdio mu je posjede i imenovao ga vojnim zapovjednikom [[Istra|Istre]].
 +
 +
Od [[1523]]. godine opet je boravio u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] gdje se zajedno s ocem pokušavao domoći [[Senj]]a i drugih obiteljskih posjeda koje je njegovu rodu oduzeo [[1469]]. kralj [[Matija Korvin]]. Iste je godine otišao kod [[papa|pape]] [[Hadrijan VI.|Hadrijana VI.]] u [[Rim]] da ga zamoli za pomoć Hrvatskoj u ratu protiv [[Turci|Turaka]].<ref name="hbl415">Hrvatski biografski leksikon, str. 415.</ref> U [[lipanj|lipnju]] [[1525]]. uspio je zaposjednutom Jajcu dopremiti hranu i pomoć, a općenito se angažirao u obrani Hrvatske od Turaka, našto mu je kralj [[Ludovik II. Jagelović|Ludovik II.]] podijelio naslov ''branitelja Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije''.
 +
 +
Kada mu je kralj odbio vratiti Senj i imenovati ga za [[ban|hrvatskog bana]], što je zatražio hrvatski sabor 1525. godine, Krsto je na zasjedanju sabora u [[Križevci]]ma [[25. siječnja]] [[1526]]. predložio Habsburgovce za nove vladare Hrvatske.<ref name="hbl415"/>
 +
 +
Poslije poraza ugarske vojske na [[Bitka na Mohačkom polju|Mohačkom polju]] i pogiblje Ludovika II. 1526. hrvatsko plemstvo imenovalo je Krstu na saboru u [[Koprivnica|Koprivnici]] [[23. rujna]], "upraviteljem i vrhovnim braniteljem" ([[latinski jezik|lat.]] ''nostro governatore et defensor generale'').
 +
 +
== Bilješke ==
 +
{{izvori}}
 +
 +
== Vanjske poveznice ==
 +
 +
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6299 Frankapan, Krsto I. Brinjski - Hrvatski biografski leksikon]
 +
 +
{{mrva-biog-ban-hrv}}
 +
 +
 +
 +
{{GLAVNIRASPORED:Frankapan, Krsto Brinjski}}
 +
 +
[[Kategorija:Frankapani|Krsto I.]]
 +
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
 +
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1102.-1527.]]
 +
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]
 +
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
  
 
'''Frangepán Kristóf''' ([[1470]] után – [[Varasd]], [[1527]]. [[szeptember 26.]]) hadvezér, főúr. Teljes címe, latinul: ''"Christophorus de Frangepanibus, Segniae, Vegliae, Modrusiae Comes, Joannis Regis Hungariae Capitaneus Generalis, Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae Banus, Eorumque Regnorum et Comitatuum Simegiensis et de Posega Generalis Tutor, et Protector, ac Comes Soproniensis."''
 
'''Frangepán Kristóf''' ([[1470]] után – [[Varasd]], [[1527]]. [[szeptember 26.]]) hadvezér, főúr. Teljes címe, latinul: ''"Christophorus de Frangepanibus, Segniae, Vegliae, Modrusiae Comes, Joannis Regis Hungariae Capitaneus Generalis, Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae Banus, Eorumque Regnorum et Comitatuum Simegiensis et de Posega Generalis Tutor, et Protector, ac Comes Soproniensis."''

Wersja z 19:15, 26 wrz 2019

Za: [2] Za: [3] Za: [4]

Frangepán Kristóf
Krsto Frankopan Brinjski

Ban Chorwacji, Dalmacji i Slawonii
Popiersie Krzysztofa Frangepán
Popiersie Krzysztofa Frangepán
Herb rodziny Frangepán z dwoma lwami
Herb rodziny Frangepán
z dwoma lwami
Ban Chorwacji, Dalmacji i Slawonii
Okres od 1526
do 1527
Poprzednik Ivan Karlović
Następca Batthyány Ferenc
Dane biograficzne
Ród Frangepán
Urodziny 1482
Miejsce Modruš, Chorwacja
Śmierć 22 września 1527 (wiek 44–45)
Miejsce Varaždin, Chorwacja
Przyczyna naturalna
Ojciec Frangepán Bernát
hrabia Krk i Modrus
Matka Luiza Marzano d'Aragona
Rodzeństwo Beatrix/Beatrica
Matija, Ferdinand, Marija Magdalena, Elizabeta/Ižota, Ivan Franjo
Żona Apollonia Lang
Żona Apollonia Lang

[[Datoteka:Krsto Frankopan Zrinjevac.jpg|mini|Krsto Frankapan na zagrebačkom Zrinjevcu]] Krsto I. Frankapan Brinjski ili Ozaljski (Modruš?, 1482. - Martijanec, kraj Ludbrega, 27. rujna 1527.), hrvatski knez, ban Kraljevine Hrvatske, branitelj Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vrhovni kapetan Ugarske između Drave i Dunava te vranski prior iz velikaške obitelji Frankapana. Zbog samostalnog držanja u sukobu između Habsburgovaca i Zapolja, pomišljalo se da je kraljevsko prijestolje htio za sebe, ali je historiografija odbacila takvu tvrdnju.[1]

Životopis

Sin je kneza Bernardina Ozaljskog i princeze Lujze Aragonske. Od 1505. godine bio je u vojnoj službi cara Maksimilijana I. Habsburga gdje se istaknuo kao vojskovođa zbog čega je 1510. dobio za nagradu Novigrad i neke posjede grada Postojne, a ujedno je imenovan carskim savjetnikom te kapetanom Postojne i Krasa.[2] Godine 1512. ratovao je s ocem protiv Mlečana u pokušaju da oslobodi nekadašnji obiteljski posjed, otok Krk. Tijekom 1513. i 1514. godine oduzeo je Mlečanima Monfalcone, Cividale del Friuli, Udine i gotovo cijelu Furlaniju, ali je uskoro gubi.[2]

U razdoblju 1514.-1519. boravio je u mletačkom zarobljeništvu, a poslije bijega iz zatvora ponovno je u vojnoj službi Habsburgovaca. Godine 1520. car Karlo V. potvrdio mu je posjede i imenovao ga vojnim zapovjednikom Istre.

Od 1523. godine opet je boravio u Hrvatskoj gdje se zajedno s ocem pokušavao domoći Senja i drugih obiteljskih posjeda koje je njegovu rodu oduzeo 1469. kralj Matija Korvin. Iste je godine otišao kod pape Hadrijana VI. u Rim da ga zamoli za pomoć Hrvatskoj u ratu protiv Turaka.[3] U lipnju 1525. uspio je zaposjednutom Jajcu dopremiti hranu i pomoć, a općenito se angažirao u obrani Hrvatske od Turaka, našto mu je kralj Ludovik II. podijelio naslov branitelja Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Kada mu je kralj odbio vratiti Senj i imenovati ga za hrvatskog bana, što je zatražio hrvatski sabor 1525. godine, Krsto je na zasjedanju sabora u Križevcima 25. siječnja 1526. predložio Habsburgovce za nove vladare Hrvatske.[3]

Poslije poraza ugarske vojske na Mohačkom polju i pogiblje Ludovika II. 1526. hrvatsko plemstvo imenovalo je Krstu na saboru u Koprivnici 23. rujna, "upraviteljem i vrhovnim braniteljem" (lat. nostro governatore et defensor generale).

Bilješke

  1. Frankapan, Krsto I. Brinjski - Hrvatski biografski leksikon
  2. 2,0 2,1 Hrvatski biografski leksikon, str. 414.
  3. 3,0 3,1 Hrvatski biografski leksikon, str. 415.

Vanjske poveznice


40px Nedovršeni članak Frangepán Kristóf koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kategorija:U izradi, Hrvatski banovi



Szablon:GLAVNIRASPORED:Frankapan, Krsto Brinjski

Krsto I. Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Hrvatska povijest 1102.-1527. Kategorija:Hrvatski latinisti Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici

Frangepán Kristóf (1470 után – Varasd, 1527. szeptember 26.) hadvezér, főúr. Teljes címe, latinul: "Christophorus de Frangepanibus, Segniae, Vegliae, Modrusiae Comes, Joannis Regis Hungariae Capitaneus Generalis, Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae Banus, Eorumque Regnorum et Comitatuum Simegiensis et de Posega Generalis Tutor, et Protector, ac Comes Soproniensis."

Apja Frangepán Bernát és édesanyja Marzanói-Aragóniai Lujza, V. Alfonz aragóniai király unokája. Kristóf és apja hűségesek voltak Mátyás királyhoz és halála után II. Ulászló magyar királyhoz. Kristóf részt vett I. Miksa német-római császár velencei háborújában (15091514), ahol több várat is elfoglalt. 15141518 között velencei fogságban volt.

1525 júniusában élelmet juttatott be a törökök által szorosan körülzárt Jajca várába, amiért II. Lajos horvát-szlavón bánná nevezte ki.

Az 1526. évi török támadáskor sereget toborzott. Egy ötezer fős horvát sereggel szándékozott részt venni a katasztrófával végződött mohácsi csatában, s a csata utáni napokban Zágrábban várta hadainak gyülekezését. A csatavesztés után néhány száz fős csapattal a török után ment, portyázóikat többször megverte, majd Székesfehérvár megsegítésére indult. Szapolyai János király híve lett a mohácsi vész után, de miatta Szapolyai másik híve, Batthyány Ferenc átállt a Habsburgokhoz. Varasd ostrománál kapott halálos sebet egy ágyúgolyótól.

Házasságai

  • Lang Apollonia, Lang Máté salzburgi érsek-bíbornok nővére. Gyermekek nem maradtak.
  • Drágffy Anna, Kanizsay László özvegye. Gyermekek nem maradtak.

Ősei