Kanizsai István: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
(Utworzono nową stronę "Za: [https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Kani%C5%A1ki] {{Redoslijed| |poprzednik = Rátót V. Leusták |gl_članak_funkcija = Ban Slawonii<br />namies...")
 
Linia 7: Linia 7:
 
}}
 
}}
  
[[Slika:Coa Hungary Family Kanizsay.svg|200px|desno|mini|Grb velikaške obitelji Kaniški]]
+
[[Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg|250px|left|Grb velikaške obitelji Kaniški]]
 
'''Stjepan Kaniški (Kanižaj)''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Stephanus de Kanisa de genere Ossl'', [[mađarski jezik|mađ.]] ''Kanizsai István'') (? — [[Zagreb]], 1375.), [[Mađari|ugarski]] velikaš iz [[plemstvo|plemićkog roda]] Osl, [[Dodatak:Popis zagrebačkih biskupa i nadbiskupa|zagrebački biskup]] (1356.-1375.) kao '''Stjepan III.''' i [[ban|banski namjesnik]] (1362.-1366.).
 
'''Stjepan Kaniški (Kanižaj)''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Stephanus de Kanisa de genere Ossl'', [[mađarski jezik|mađ.]] ''Kanizsai István'') (? — [[Zagreb]], 1375.), [[Mađari|ugarski]] velikaš iz [[plemstvo|plemićkog roda]] Osl, [[Dodatak:Popis zagrebačkih biskupa i nadbiskupa|zagrebački biskup]] (1356.-1375.) kao '''Stjepan III.''' i [[ban|banski namjesnik]] (1362.-1366.).
  

Wersja z 04:54, 28 wrz 2019

Za: [1]

Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.).

Životopis

Bio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1]

Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2]

Bilješke

Vanjske poveznnice



40px Nedovršeni članak Kanizsai István koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kategorija:U izradi, Hrvatski banovi


Szablon:GLAVNIRASPORED:Kaniški, Stjepan Kategorija:Hrvatski biskupi Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Mađarsko plemstvo