Stjepan III. Frankapan: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 1: Linia 1:
[[Kategoria:2]]
+
[[Kategoria:1h]]
 
[[Kategoria:Strony przetłumaczone z chorwackiej Wikipedii]]
 
[[Kategoria:Strony przetłumaczone z chorwackiej Wikipedii]]
 
{{Uwaga|
 
{{Uwaga|

Wersja z 10:13, 20 wrz 2020


Za: [3]

Stjepan III Frankopan (Hungarian: István) (c. 1416–1481 or 1484), son of Nikola IV Frankopan. Co-ruled with Ban Ivan VI Frankopan.

Bő Péter (węg.)
Fogas Péter (węg.)
Piotr Bő (pol.)

Przywódca Seklerów
Przywódca Seklerów
Okres od 1294
do 1299 lub 1300
Poprzednik Ákos I. Mojs
Następca wakat do 1315, później
Losonci I. István
Dane biograficzne
Ród
Pochodzenie węgierskie
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny data nieznana
Śmierć po 1300
Ojciec István
Matka nieznana

Szablon:Infookvir političar Stjepan III. (II.) Frankapan Modruški (lat. Stephan de Frangepan, Stephanus de Frangepanibus) (?, potkraj 14. ili početkom 15. stoljeća - ?, nakon 1484.), hrvatski knez i hrvatsko-dalmatinski ban iz hrvatske velikaške obitelji Frankapan.

Životopis

Rodio se u obitelji kneza Nikole IV. Frankapana i Blanke Sforza.[1] Ne zna se mnogo o njegovu životu do očeve smrti 1432. godine, osim da je stupio u službu hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda i bio jedan od njegovih najuglednijih dvorjana koji ga je pratio na putovanjima po Europi. Poslije smrti Nikole IV., kralj Žigmund je 1. kolovoza 1432. godine potvrdio Stjepana III. i njegov brata Ivana VI. za hrvatsko-dalmatinske banove, a početkom 1434. godine potvrdio im je gradove koje je predao njihovom ocu. Iste godine je knez Ivan VI. prepustio bratu gradove Senj, Modruš i Bihać.[2]

Godine 1436. austrijski nadvojvode Fridrik i Albert VI. imenovali su ga zemaljskim kapetanom za Kranjsku. Kada je njegov brat Ivan VI. zaratio 1436. godine protiv Žigmunda, Stjepan III. mu se nije pridružio te je zadržao naslov bana. Zbog oslonca na Habsburgovce, uspio je sačuvati svoje posjede i čak im pridodati Dubovac, imanje knezova Blagajskih, a dobio je 1443. godine i pravo kovanja novca.

Zajedno s nekim hrvatskim i ugarskim velikašima podupirao je dolazak Alfonsa V. Aragonskog na hrvatsko-ugarsko prijestolje, a kada je 1446. godine pobijedila stranka Janoša Hunjadija, pristupio joj je, zbog čega je izgubio podršku Fridrika III., a s njom i Kranjsku. Međutim, od 1453. godine ponovno je u milosti Fridrika III. koji ga je iznova imenovao kapetanom Kranjske.

Sudjelovao je u izboru Matijaša Korvina za hrvatsko-ugarskog kralja 1458. godine te je 1463. godine ponovno imenovan hrvatsko-dalmatinskim banom. Nakon pada Bosne sudjelovao je u Korvinovom pohodu protiv Osmanlija 1463.-1464. godine. Nakon 1464. godine više ne nosi naslov bana te se opet pridružio njemačkom caru Fridriku III. zbog čega mu je Matija Korvin oduzeo grad Senj, 1469. godine.[3]

Obitelj

Stjepan III. (II.) oženio se 1446. godine Ižotom (Elizbetom) d'Este, kćerkom markgrofa Nikole III. d'Este, gospodara Ferrare, Modene i Reggia. S njom je imao sina Bernardina Frankopana Ozaljskog.

Vidi još

Bilješke

Vanjske poveznice




40px Nedovršeni članak Stjepan III. Frankapan koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kategorija:U izradi, Hrvatski banovi


Szablon:GLAVNIRASPORED:Frankapan, Stjepan III. Kategorija:Hrvatski banovi Stjepan Kategorija:Hrvatsko plemstvo