Stjepan III. Frankapan: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 82: Linia 82:
 
'''Stjepan III. (II.) Frankapan Modruški''' (pol. ''Stefan III Frankapan'', łac. ''Stephan de Frangepan'' lub ''Stephanus de Frangepanibus'') (* koniec XIV w. lub pocz. XV w., pocz. XV w.), chorwacki kniaź i [[ban chorwacko-dalmatyński]], z wielkiego rodu [[Frankapan]].
 
'''Stjepan III. (II.) Frankapan Modruški''' (pol. ''Stefan III Frankapan'', łac. ''Stephan de Frangepan'' lub ''Stephanus de Frangepanibus'') (* koniec XIV w. lub pocz. XV w., pocz. XV w.), chorwacki kniaź i [[ban chorwacko-dalmatyński]], z wielkiego rodu [[Frankapan]].
  
== Životopis ==
+
== Życiorys ==
  
Rodio se u obitelji kneza [[Nikola IV. Frankapan|Nikole IV. Frankapana]] i Blanke Sforza.<ref>[http://genealogy.euweb.cz/balkan/frangep2.html Rodoslovno stablo Frankapana (drugi dio) - genealogy.euweb.cz]</ref> Ne zna se mnogo o njegovu životu do očeve smrti [[1432.]] godine, osim da je stupio u službu [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog kralja]] [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda]] i bio jedan od njegovih najuglednijih dvorjana koji ga je pratio na putovanjima po [[Europa|Europi]]. Poslije smrti Nikole IV., kralj Žigmund je [[1. kolovoza]] [[1432.]] godine potvrdio Stjepana III. i njegov brata [[Ivan VI. Frankapan|Ivana VI.]] za hrvatsko-dalmatinske banove, a početkom [[1434.]] godine potvrdio im je gradove koje je predao njihovom ocu. Iste godine je knez Ivan VI. prepustio bratu gradove [[Senj]], [[Modruš]] i [[Bihać]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6307 Frankapan, Stjepan III. (II.) - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
+
Urodził się w rodzinie księcia Mikołaja IV. Frankapan i Blanka Sforza. [1] Niewiele wiadomo o jego życiu aż do śmierci ojca w 1432 roku, poza tym, że wstąpił do służby u króla chorwacko-węgierskiego Zygmunta i był jednym z jego najwybitniejszych dworzan, którzy towarzyszyli mu w podróżach po Europie. Po śmierci Mikołaja IV król Zygmunt zatwierdził Stefana III 1 sierpnia 1432 roku. i jego brat Jan VI. za zakazy chorwacko-dalmatyńskie i na początku 1434 r. potwierdził im miasta, które przekazał ich ojcu. W tym samym roku książę Jan VI. opuścił miasta Senj, Modruš i Bihać swemu bratu. [2]
  
Godine [[1436.]] austrijski nadvojvode [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik]] i [[Albert II. Habsburgovac|Albert VI.]] imenovali su ga zemaljskim kapetanom za [[Kranjska|Kranjsku]]. Kada je njegov brat Ivan VI. zaratio 1436. godine protiv Žigmunda, Stjepan III. mu se nije pridružio te je zadržao naslov bana. Zbog oslonca na [[Habsburgovci|Habsburgovce]], uspio je sačuvati svoje posjede i čak im pridodati [[Dubovac]], imanje [[Babonići|knezova Blagajskih]], a dobio je [[1443.]] godine i pravo kovanja [[novac|novca]].
+
Rodio se u obitelji kneza [[Nikola IV. Frankapan|Nikole IV. Frankapana]] i Blanke Sforza.<ref>[http://genealogy.euweb.cz/balkan/frangep2.html Rodoslovno stablo Frankapana (drugi dio) - genealogy.euweb.cz]</ref> Ne zna se mnogo o njegovu životu do očeve smrti [[1432.]] godine, osim da je stupio u službu [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog kralja]] [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda]] i bio jedan od njegovih najuglednijih dvorjana koji ga je pratio na putovanjima po [[Europa|Europi]]. Poslije smrti Nikole IV., kralj Žigmund je [[1. kolovoza]] [[1432.]] godine potvrdio Stjepana III. i njegov brata [[Ivan VI. Frankapan|Ivana VI.]] za hrvatsko-dalmatinske banove, a početkom [[1434.]] godine potvrdio im je gradove koje je predao njihovom ocu. Iste godine je knez Ivan VI. prepustio bratu gradove [[Senj]], [[Modruš]] i [[Bihać]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6307 Frankapan, Stjepan III. (II.) - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
  
Zajedno s nekim hrvatskim i ugarskim velikašima podupirao je dolazak Alfonsa V. Aragonskog na hrvatsko-ugarsko prijestolje, a kada je [[1446.]] godine pobijedila stranka [[Ivan Hunjadi|Janoša Hunjadija]], pristupio joj je, zbog čega je izgubio podršku Fridrika III., a s njom i Kranjsku. Međutim, od [[1453.]] godine ponovno je u milosti Fridrika III. koji ga je iznova imenovao kapetanom Kranjske.
+
W 1436 roku austriaccy arcyksiążę Fryderyk i Albert VI. wyznaczyli go na kapitana ziemskiego Krainy. Kiedy jego brat Jan VI. walczył w 1436 r. z Zygmuntem Stefanem III. nie przyłączył się do niego i zachował tytuł zakazu. Dzięki uzależnieniu od Habsburgów udało mu się zachować swoje majątki, a nawet dodał do nich Dubovac, własność książąt Blagaj, aw 1443 roku otrzymał prawo bicia pieniędzy.
  
Sudjelovao je u izboru [[Matija Korvin|Matijaša Korvina]] za hrvatsko-ugarskog kralja [[1458.]] godine te je [[1463.]] godine ponovno imenovan hrvatsko-dalmatinskim banom. Nakon pada [[Kraljevina Bosna|Bosne]] sudjelovao je u Korvinovom pohodu protiv [[Osmanlije|Osmanlija]] 1463.-1464. godine. Nakon 1464. godine više ne nosi naslov bana te se opet pridružio njemačkom caru Fridriku III. zbog čega mu je Matija Korvin oduzeo grad Senj, [[1469.]] godine.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6307 Frankapan, Stjepan III. (II.) - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
+
Godine [[1436.]] austrijski nadvojvode [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik]] i [[Albert II. Habsburgovac|Albert VI.]] imenovali su ga zemaljskim kapetanom za [[Kranjska|Kranjsku]]. Kada je njegov brat Ivan VI. zaratio 1436. godine protiv Žigmunda, Stjepan III. mu se nije pridružio te je zadržao naslov bana. Zbog oslonca na [[Habsburgovci|Habsburgovce]], uspio je sačuvati svoje posjede i čak im pridodati [[Dubovac]], imanje [[Babonići|knezova Blagajskih]], a dobio je [[1443.]] godine i pravo kovanja [[novac|novca]].
  
=== Obitelj ===
+
Wraz z niektórymi szlachcicami chorwackimi i węgierskimi poparł przybycie Alfonsa V Aragonii na tron ​​chorwacko-węgierski, a gdy partia Janosa Hunyadiego wygrała w 1446 r., Wstąpił do niej, przez co stracił poparcie Fryderyka III, a wraz z nim Karoliny. Jednak od 1453 roku był ponownie na łasce Fryderyka III. który mianował go ponownie kapitanem Krainy.
 +
 
 +
Zajedno s nekim hrvatskim i ugarskim velikašima podupirao je dolazak Alfonsa V. Aragonskog na hrvatsko-ugarsko prijestolje, a kada je [[1446.]] godine pobijedila stranka [[Ivan Hunjadi|Janoša Hunjadija]], pristupio joj je, zbog čega je izgubio podršku Fridrika III., a s njom i Kranjsku. Međutim, od [[1453.]] godine ponovno je u milosti Fridrika III. koji ga je iznova imenovao kapetanom Kranjske.
 +
 
 +
Brał udział w wyborze Matijaša Korvina na króla chorwacko-węgierskiego w 1458 r., Aw 1463 r. Został ponownie mianowany chorwacko-dalmatyńskim banem. Po upadku Bośni brał udział w kampanii Korwina przeciwko Turkom w latach 1463-1464. lat. Po 1464 r. Nie nosił już tytułu zakazu i powrócił do cesarza niemieckiego Fryderyka III. z tego powodu Matthias Corvinus odebrał miasto Senj w 1469 roku. [3]
 +
 
 +
Sudjelovao je u izboru [[Matija Korvin|Matijaša Korvina]] za hrvatsko-ugarskog kralja [[1458.]] godine te je [[1463.]] godine ponovno imenovan hrvatsko-dalmatinskim banom. Nakon pada [[Kraljevina Bosna|Bosne]] sudjelovao je u Korvinovom pohodu protiv [[Osmanlije|Osmanlija]] 1463.-1464. godine. Nakon 1464. godine više ne nosi naslov bana te se opet pridružio njemačkom caru Fridriku III. zbog čega mu je Matija Korvin oduzeo grad Senj, [[1469.]] godine.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6307 Frankapan, Stjepan III. (II.) - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 +
 
 +
=== Rodzina ===
  
 
Stjepan III. (II.) oženio se 1446. godine Ižotom (Elizbetom) d'Este, kćerkom markgrofa Nikole III. d'Este, gospodara [[Ferrara|Ferrare]], [[Modena|Modene]] i [[Reggio Emilia|Reggia]]. S njom je imao sina [[Bernardin Frankopan|Bernardina Frankopana Ozaljskog]].
 
Stjepan III. (II.) oženio se 1446. godine Ižotom (Elizbetom) d'Este, kćerkom markgrofa Nikole III. d'Este, gospodara [[Ferrara|Ferrare]], [[Modena|Modene]] i [[Reggio Emilia|Reggia]]. S njom je imao sina [[Bernardin Frankopan|Bernardina Frankopana Ozaljskog]].

Wersja z 11:58, 17 gru 2020


Za: [3]

Stjepan III Frankopan (Hungarian: István) (c. 1416–1481 or 1484), son of Nikola IV Frankopan. Co-ruled with Ban Ivan VI Frankopan.

Stjepan III. Frankapan Modruški (chor.)

Przywódca Seklerów
Hrvatski ban
Okres od 1432. - 1436.
do 1463. - 1464.
Poprzednik Nikola IV. Frankapan
Następca Perko Talovac
Dane biograficzne
Ród Frankapan
Pochodzenie chorwackie
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny data nieznana
Śmierć nakon 1484.
Ojciec nieznany
Matka nieznana

Stjepan III. (II.) Frankapan Modruški (pol. Stefan III Frankapan, łac. Stephan de Frangepan lub Stephanus de Frangepanibus) (* koniec XIV w. lub pocz. XV w., pocz. XV w.), chorwacki kniaź i ban chorwacko-dalmatyński, z wielkiego rodu Frankapan.

Życiorys

Urodził się w rodzinie księcia Mikołaja IV. Frankapan i Blanka Sforza. [1] Niewiele wiadomo o jego życiu aż do śmierci ojca w 1432 roku, poza tym, że wstąpił do służby u króla chorwacko-węgierskiego Zygmunta i był jednym z jego najwybitniejszych dworzan, którzy towarzyszyli mu w podróżach po Europie. Po śmierci Mikołaja IV król Zygmunt zatwierdził Stefana III 1 sierpnia 1432 roku. i jego brat Jan VI. za zakazy chorwacko-dalmatyńskie i na początku 1434 r. potwierdził im miasta, które przekazał ich ojcu. W tym samym roku książę Jan VI. opuścił miasta Senj, Modruš i Bihać swemu bratu. [2]

Rodio se u obitelji kneza Nikole IV. Frankapana i Blanke Sforza.[1] Ne zna se mnogo o njegovu životu do očeve smrti 1432. godine, osim da je stupio u službu hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda i bio jedan od njegovih najuglednijih dvorjana koji ga je pratio na putovanjima po Europi. Poslije smrti Nikole IV., kralj Žigmund je 1. kolovoza 1432. godine potvrdio Stjepana III. i njegov brata Ivana VI. za hrvatsko-dalmatinske banove, a početkom 1434. godine potvrdio im je gradove koje je predao njihovom ocu. Iste godine je knez Ivan VI. prepustio bratu gradove Senj, Modruš i Bihać.[2]

W 1436 roku austriaccy arcyksiążę Fryderyk i Albert VI. wyznaczyli go na kapitana ziemskiego Krainy. Kiedy jego brat Jan VI. walczył w 1436 r. z Zygmuntem Stefanem III. nie przyłączył się do niego i zachował tytuł zakazu. Dzięki uzależnieniu od Habsburgów udało mu się zachować swoje majątki, a nawet dodał do nich Dubovac, własność książąt Blagaj, aw 1443 roku otrzymał prawo bicia pieniędzy.

Godine 1436. austrijski nadvojvode Fridrik i Albert VI. imenovali su ga zemaljskim kapetanom za Kranjsku. Kada je njegov brat Ivan VI. zaratio 1436. godine protiv Žigmunda, Stjepan III. mu se nije pridružio te je zadržao naslov bana. Zbog oslonca na Habsburgovce, uspio je sačuvati svoje posjede i čak im pridodati Dubovac, imanje knezova Blagajskih, a dobio je 1443. godine i pravo kovanja novca.

Wraz z niektórymi szlachcicami chorwackimi i węgierskimi poparł przybycie Alfonsa V Aragonii na tron ​​chorwacko-węgierski, a gdy partia Janosa Hunyadiego wygrała w 1446 r., Wstąpił do niej, przez co stracił poparcie Fryderyka III, a wraz z nim Karoliny. Jednak od 1453 roku był ponownie na łasce Fryderyka III. który mianował go ponownie kapitanem Krainy.

Zajedno s nekim hrvatskim i ugarskim velikašima podupirao je dolazak Alfonsa V. Aragonskog na hrvatsko-ugarsko prijestolje, a kada je 1446. godine pobijedila stranka Janoša Hunjadija, pristupio joj je, zbog čega je izgubio podršku Fridrika III., a s njom i Kranjsku. Međutim, od 1453. godine ponovno je u milosti Fridrika III. koji ga je iznova imenovao kapetanom Kranjske.

Brał udział w wyborze Matijaša Korvina na króla chorwacko-węgierskiego w 1458 r., Aw 1463 r. Został ponownie mianowany chorwacko-dalmatyńskim banem. Po upadku Bośni brał udział w kampanii Korwina przeciwko Turkom w latach 1463-1464. lat. Po 1464 r. Nie nosił już tytułu zakazu i powrócił do cesarza niemieckiego Fryderyka III. z tego powodu Matthias Corvinus odebrał miasto Senj w 1469 roku. [3]

Sudjelovao je u izboru Matijaša Korvina za hrvatsko-ugarskog kralja 1458. godine te je 1463. godine ponovno imenovan hrvatsko-dalmatinskim banom. Nakon pada Bosne sudjelovao je u Korvinovom pohodu protiv Osmanlija 1463.-1464. godine. Nakon 1464. godine više ne nosi naslov bana te se opet pridružio njemačkom caru Fridriku III. zbog čega mu je Matija Korvin oduzeo grad Senj, 1469. godine.[3]

Rodzina

Stjepan III. (II.) oženio se 1446. godine Ižotom (Elizbetom) d'Este, kćerkom markgrofa Nikole III. d'Este, gospodara Ferrare, Modene i Reggia. S njom je imao sina Bernardina Frankopana Ozaljskog.

Vidi još

Bilješke

Vanjske poveznice




40px Nedovršeni članak Stjepan III. Frankapan koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kategorija:U izradi, Hrvatski banovi


Szablon:GLAVNIRASPORED:Frankapan, Stjepan III. Kategorija:Hrvatski banovi Stjepan Kategorija:Hrvatsko plemstvo