Lackfi II. István: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 2: Linia 2:
 
{{Uwaga|
 
{{Uwaga|
 
|strona  = https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_II._Lackovi%C4%87
 
|strona  = https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_II._Lackovi%C4%87
|autorzy = https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Stjepan_II._Lackovi%C4%87&action=history
+
|autorzy = https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Stjepan_II._Lackovi%C4%87&action=history
 
|nota    = chorwacki
 
|nota    = chorwacki
 
}}
 
}}
 
 
 
{{Redoslijed|
 
{{Redoslijed|
 
|poprzednik        = [[Fónyi Balázs]]
 
|poprzednik        = [[Fónyi Balázs]]
Linia 103: Linia 101:
 
  |
 
  |
  
{| align=right style="margin: 0 0 0 0; text-align: center; border:1px solid #aaaaaa; font-size: 85%; width: auto;" class=box
+
{|
|-
+
|
 +
|}
 +
 
 +
'''Stjepan II. Lacković''' ([[Mađarski jezik|mađ.]] ''Lackfy'' ili ''Lackfi István II''), (? - [[Križevci]], [[27. veljače]] [[1397.]]), [[hrvatsko plemstvo|hrvatski velikaš]], [[hrvatski ban]] (1371.-1372., 1383.-1384. i 1385.), [[erdelj]]ski [[vojvoda]] (1372.–1376., 1385.–1386.) i [[palatin|ugarski palatin]] (1387.-1392.) iz velikaške obitelji [[Lacković]].
 +
 
 +
== Životopis ==
 +
 
 +
Stjepan II. Lacković, u historiografiji poznat i kao ''Stjepan Lacković Čakovečki'', potomak je obitelji Lacković, koja vuče porijeklo od [[Nijemci|njemačkog]] [[plemstvo|plemenitog roda]] [[Hermán]], a vladala je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] ondašnjom mađarskom pokrajinom [[Erdelj]] (danas Transilvanija u [[Rumunjska|Rumunjskoj]]). Njegovo prezime dolazi od osobnog imena osnivača obitelji, koji se zvao Ladislav (mađar. ''László''), skraćeno ''Lack'', ''Laczk'' ili ''Lacko'', a njegovi su potomci uzeli prezime Lacković.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35032 Lacković - Hrvatska enciklopedija]</ref>
 +
 
 +
Stjepan je bio sin [[Stjepan I. Lacković|Stjepana I. Lackovića]], hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog [[ban]]a u razdoblju 1350.-1352. godine, a unuk osnivača obiteljske loze Ladislava. Imao je niz [[titula]], odnosno obnašao mnoge dužnosti, među kojima su, uz naslov bana Hrvatske i Dalmacije, bile: erdeljski (transilvanski) [[vojvoda]] (1372.-1376.), ugarski [[palatin]] (1387.-1397.), knez [[Zadar|Zadra]] (1383., 1387.-88., 1391-92.), gospodar [[Međimurje|Međimurja]] i [[Čakovec|Čakovca]], Zagorja, Lendave ([[Slovenija]]), Keszthelyja ([[Mađarska]]), zatim župan mađarskih [[županija]] Zala, Veszprém i Győr, te južnoslovačke pokrajine Komarno uz rijeku [[Dunav]].
 +
 
 +
Hrvatskim banom bio je u tri navrata, i to u razdoblju 1371.-1372. godine, 1383.-1384. te 1385. godine.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35035 Stjepan II. Lacković - Hrvatska enciklopedija]</ref> 
 +
 
 +
Dana [[27. kolovoza]] [[1376.]] godine Stjepan II. [[Lacković]], tadašnji vlasnik [[Međimurje|Međimurja]], zajedno sa svojim bratom Dionizijem (mađ. ''Dénes'') osniva poznati [[pavlini|pavlinski]] [[samostan]] u [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetoj Jeleni]] (današnji [[Šenkovec]] kod [[Čakovec|Čakovca]]), posvećen Uznesenju [[Blažena Djevica Marija|blažene djevice Marije]] i [[Svi sveti|Svim svetima]]. U sklopu tog samostana nalazili su se, između ostalog, i grobovi u koje su sljedećih stoljeća sahranjivani mnogi članovi velikaške obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]].
 +
 
 +
U političkim previranjima toga doba, nakon smrti kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I. Anžuvinca]] [[1382.]] godine, [[Lacković]] je bio pristaša kralja [[Karlo II. Drački|Karla Dračkoga]] i stao uz nezadovoljnike koji su bili protiv kneza [[Nikola I. Gorjanski|Nikole I. Gorjanskog]] i [[Elizabeta Kotromanić|kraljice Elizabete]]. Podržavao je [[Bosna|bosanskog]] kralja [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka I.]] Nakon Karlova ubojstva pomirio se s kraljicom Elizabetom te je imenovan palatinom.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35035 Stjepan II. Lacković - Hrvatska enciklopedija]</ref>
 +
 
 +
Kralj [[Žigmund Luksemburški]] postavio ga je za jednog od [[vojskovođa]] svoje vojske [[1396.]] godine u bitci protiv [[Turci|Osmanlija]] [[Bitka kod Nikopolja|kod Nikopolja]]. Poslije tog poraza, kojem je i sam pridonio bijegom s bojnog polja, postao je veliki protivnik kralja Žigmunda te je podržao [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskoga]] za novoga kralja. Međutim, nakon što mu je kralj poslao pismeno jamstvo (''[[salvum conductum]]'') te ga taktički pozvao, Lacković je došao na zasjedanje [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] u [[Križevci|Križevce]], na kojemu je predsjedao sam kralj. Nakon žestoke svađe o krivnji oko Nikopolja, kraljevi pristaše su mačevima sasjekli Stjepana i njegova sinovca Andriju. U povijesti je taj događaj zabilježen kao [[Krvavi križevački sabor]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10849 Stjepan II. Lacković - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 +
 
 +
== Przypisy ==
 +
{{izvori}}
 +
 
 +
== Linki zewnętrzne ==
 +
 
 +
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35035 Stjepan II. Lacković - Hrvatska enciklopedija]
 +
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35032 Lacković - Hrvatska enciklopedija]
 +
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10849 Stjepan II. Lacković - Hrvatski biografski leksikon]
 +
* [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=371148 Lackovići iz plemićkog roda Herman]
 +
* [http://genealogy.euweb.cz/hung/lackfi.html Obitelj Lacković s češko-mađarskom varijantom imena]
 +
* [http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/02veljaca/0227%2520KrvaviSabor-link.jpg&imgrefurl=http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/02veljaca/0227%2520KrvaviSabor.html&usg=__28sMausWxB0GPiB2HE4IJ4KHi8Y=&h=155&w=220&sz=12&hl=hr&start=5&tbnid=GBKTC8yLqD3urM:&tbnh=75&tbnw=107&prev=/images%3Fq%3Dstjepan%2Blackovi%25C4%2587%26gbv%3D2%26hl%3Dhr%26sa%3DG Uzroci i posljedice Krvavog sabora u Križevcima]
 +
* [https://www.kozterkep.hu/~/6080/lackfi_istvan_nador_lovas_szobra_keszthely_kalmar_katalin_2000.html#photo-25726 Spomenik Stjepanu II. Lackoviću Čakovečkom u središtu grada Keszthelyja, Mađarska]
 +
* [https://www.kozterkep.hu/~/6080/lackfi_istvan_nador_lovas_szobra_keszthely_kalmar_katalin_2000.html#photo-25730 Natpis na postolju spomenika (u prijevodu): ''Stjepan II. Lacković Čakovečki, (ugarski) palatin, osnivač grada'']
 +
 
 
|
 
|
 
{{Urzędnik infobox
 
{{Urzędnik infobox
Linia 153: Linia 183:
  
 
  |klan              =  
 
  |klan              =  
  |ród              =  
+
  |ród              = [[Lackfi]]
 
  |rodzina          =  
 
  |rodzina          =  
  |pochodzenie      = węgierskie
+
  |pochodzenie      = węgierskie ??
  |państwo          = [[Królestwo Chorwacji]]<br>w unii personalnej<br>z [[Królestwem Węgier]]
+
  |państwo          = [[Królestwo Węgier]]<br>w unii personalnej<br>z [[Królestwem Chorwacji]]
 
  |data urodzenia    = data nieznana
 
  |data urodzenia    = data nieznana
 
  |miejsce urodzenia =  
 
  |miejsce urodzenia =  
  |data śmierci      = 27 veljače 1397 ?
+
  |data śmierci      = 27 lutego 1397
 
  |miejsce śmierci  =  
 
  |miejsce śmierci  =  
 
  |przyczyna śmierci =  
 
  |przyczyna śmierci =  
Linia 179: Linia 209:
 
|}
 
|}
  
'''Stjepan II. Lacković''' ([[Mađarski jezik|mađ.]] ''Lackfy'' ili ''Lackfi István II''), (? - [[Križevci]], [[27. veljače]] [[1397.]]), [[hrvatsko plemstvo|hrvatski velikaš]], [[hrvatski ban]] (1371.-1372., 1383.-1384. i 1385.), [[erdelj]]ski [[vojvoda]] (1372.–1376., 1385.–1386.) i [[palatin|ugarski palatin]] (1387.-1392.) iz velikaške obitelji [[Lacković]].
+
{{SORTUJ:Lackfi, Istvan 02}}
 
 
== Životopis ==
 
 
 
Stjepan II. Lacković, u historiografiji poznat i kao ''Stjepan Lacković Čakovečki'', potomak je obitelji Lacković, koja vuče porijeklo od [[Nijemci|njemačkog]] [[plemstvo|plemenitog roda]] [[Hermán]], a vladala je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] ondašnjom mađarskom pokrajinom [[Erdelj]] (danas Transilvanija u [[Rumunjska|Rumunjskoj]]). Njegovo prezime dolazi od osobnog imena osnivača obitelji, koji se zvao Ladislav (mađar. ''László''), skraćeno ''Lack'', ''Laczk'' ili ''Lacko'', a njegovi su potomci uzeli prezime Lacković.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35032 Lacković - Hrvatska enciklopedija]</ref>
 
 
 
Stjepan je bio sin [[Stjepan I. Lacković|Stjepana I. Lackovića]], hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog [[ban]]a u razdoblju 1350.-1352. godine, a unuk osnivača obiteljske loze Ladislava. Imao je niz [[titula]], odnosno obnašao mnoge dužnosti, među kojima su, uz naslov bana Hrvatske i Dalmacije, bile: erdeljski (transilvanski) [[vojvoda]] (1372.-1376.), ugarski [[palatin]] (1387.-1397.), knez [[Zadar|Zadra]] (1383., 1387.-88., 1391-92.), gospodar [[Međimurje|Međimurja]] i [[Čakovec|Čakovca]], Zagorja, Lendave ([[Slovenija]]), Keszthelyja ([[Mađarska]]), zatim župan mađarskih [[županija]] Zala, Veszprém i Győr, te južnoslovačke pokrajine Komarno uz rijeku [[Dunav]].
 
 
 
Hrvatskim banom bio je u tri navrata, i to u razdoblju 1371.-1372. godine, 1383.-1384. te 1385. godine.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35035 Stjepan II. Lacković - Hrvatska enciklopedija]</ref> 
 
 
 
Dana [[27. kolovoza]] [[1376.]] godine Stjepan II. [[Lacković]], tadašnji vlasnik [[Međimurje|Međimurja]], zajedno sa svojim bratom Dionizijem (mađ. ''Dénes'') osniva poznati [[pavlini|pavlinski]] [[samostan]] u [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetoj Jeleni]] (današnji [[Šenkovec]] kod [[Čakovec|Čakovca]]), posvećen Uznesenju [[Blažena Djevica Marija|blažene djevice Marije]] i [[Svi sveti|Svim svetima]]. U sklopu tog samostana nalazili su se, između ostalog, i grobovi u koje su sljedećih stoljeća sahranjivani mnogi članovi velikaške obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]].
 
 
 
U političkim previranjima toga doba, nakon smrti kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I. Anžuvinca]] [[1382.]] godine, [[Lacković]] je bio pristaša kralja [[Karlo II. Drački|Karla Dračkoga]] i stao uz nezadovoljnike koji su bili protiv kneza [[Nikola I. Gorjanski|Nikole I. Gorjanskog]] i [[Elizabeta Kotromanić|kraljice Elizabete]]. Podržavao je [[Bosna|bosanskog]] kralja [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka I.]] Nakon Karlova ubojstva pomirio se s kraljicom Elizabetom te je imenovan palatinom.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35035 Stjepan II. Lacković - Hrvatska enciklopedija]</ref>
 
 
 
Kralj [[Žigmund Luksemburški]] postavio ga je za jednog od [[vojskovođa]] svoje vojske [[1396.]] godine u bitci protiv [[Turci|Osmanlija]] [[Bitka kod Nikopolja|kod Nikopolja]]. Poslije tog poraza, kojem je i sam pridonio bijegom s bojnog polja, postao je veliki protivnik kralja Žigmunda te je podržao [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskoga]] za novoga kralja. Međutim, nakon što mu je kralj poslao pismeno jamstvo (''[[salvum conductum]]'') te ga taktički pozvao, Lacković je došao na zasjedanje [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] u [[Križevci|Križevce]], na kojemu je predsjedao sam kralj. Nakon žestoke svađe o krivnji oko Nikopolja, kraljevi pristaše su mačevima sasjekli Stjepana i njegova sinovca Andriju. U povijesti je taj događaj zabilježen kao [[Krvavi križevački sabor]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10849 Stjepan II. Lacković - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 
 
 
== Przypisy ==
 
{{izvori}}
 
 
 
== Linki zewnętrzne ==
 
 
 
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35035 Stjepan II. Lacković - Hrvatska enciklopedija]
 
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35032 Lacković - Hrvatska enciklopedija]
 
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10849 Stjepan II. Lacković - Hrvatski biografski leksikon]
 
* [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=371148 Lackovići iz plemićkog roda Herman]
 
* [http://genealogy.euweb.cz/hung/lackfi.html Obitelj Lacković s češko-mađarskom varijantom imena]
 
* [http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/02veljaca/0227%2520KrvaviSabor-link.jpg&imgrefurl=http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/02veljaca/0227%2520KrvaviSabor.html&usg=__28sMausWxB0GPiB2HE4IJ4KHi8Y=&h=155&w=220&sz=12&hl=hr&start=5&tbnid=GBKTC8yLqD3urM:&tbnh=75&tbnw=107&prev=/images%3Fq%3Dstjepan%2Blackovi%25C4%2587%26gbv%3D2%26hl%3Dhr%26sa%3DG Uzroci i posljedice Krvavog sabora u Križevcima]
 
* [https://www.kozterkep.hu/~/6080/lackfi_istvan_nador_lovas_szobra_keszthely_kalmar_katalin_2000.html#photo-25726 Spomenik Stjepanu II. Lackoviću Čakovečkom u središtu grada Keszthelyja, Mađarska]
 
* [https://www.kozterkep.hu/~/6080/lackfi_istvan_nador_lovas_szobra_keszthely_kalmar_katalin_2000.html#photo-25730 Natpis na postolju spomenika (u prijevodu): ''Stjepan II. Lacković Čakovečki, (ugarski) palatin, osnivač grada'']
 
 
 
 
 
 
 
{{SORTUJ:Lackfi, István 02}}
 
  
 
[[Kategoria:Banowie Chorwacji i Dalmacji]]
 
[[Kategoria:Banowie Chorwacji i Dalmacji]]

Wersja z 09:34, 11 lis 2019

Stjepan II. Lacković (mađ. Lackfy ili Lackfi István II), (? - Križevci, 27. veljače 1397.), hrvatski velikaš, hrvatski ban (1371.-1372., 1383.-1384. i 1385.), erdeljski vojvoda (1372.–1376., 1385.–1386.) i ugarski palatin (1387.-1392.) iz velikaške obitelji Lacković.

Životopis

Stjepan II. Lacković, u historiografiji poznat i kao Stjepan Lacković Čakovečki, potomak je obitelji Lacković, koja vuče porijeklo od njemačkog plemenitog roda Hermán, a vladala je u 14. stoljeću ondašnjom mađarskom pokrajinom Erdelj (danas Transilvanija u Rumunjskoj). Njegovo prezime dolazi od osobnog imena osnivača obitelji, koji se zvao Ladislav (mađar. László), skraćeno Lack, Laczk ili Lacko, a njegovi su potomci uzeli prezime Lacković.[1]

Stjepan je bio sin Stjepana I. Lackovića, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana u razdoblju 1350.-1352. godine, a unuk osnivača obiteljske loze Ladislava. Imao je niz titula, odnosno obnašao mnoge dužnosti, među kojima su, uz naslov bana Hrvatske i Dalmacije, bile: erdeljski (transilvanski) vojvoda (1372.-1376.), ugarski palatin (1387.-1397.), knez Zadra (1383., 1387.-88., 1391-92.), gospodar Međimurja i Čakovca, Zagorja, Lendave (Slovenija), Keszthelyja (Mađarska), zatim župan mađarskih županija Zala, Veszprém i Győr, te južnoslovačke pokrajine Komarno uz rijeku Dunav.

Hrvatskim banom bio je u tri navrata, i to u razdoblju 1371.-1372. godine, 1383.-1384. te 1385. godine.[2]

Dana 27. kolovoza 1376. godine Stjepan II. Lacković, tadašnji vlasnik Međimurja, zajedno sa svojim bratom Dionizijem (mađ. Dénes) osniva poznati pavlinski samostan u Svetoj Jeleni (današnji Šenkovec kod Čakovca), posvećen Uznesenju blažene djevice Marije i Svim svetima. U sklopu tog samostana nalazili su se, između ostalog, i grobovi u koje su sljedećih stoljeća sahranjivani mnogi članovi velikaške obitelji Zrinski.

U političkim previranjima toga doba, nakon smrti kralja Ludovika I. Anžuvinca 1382. godine, Lacković je bio pristaša kralja Karla Dračkoga i stao uz nezadovoljnike koji su bili protiv kneza Nikole I. Gorjanskog i kraljice Elizabete. Podržavao je bosanskog kralja Tvrtka I. Nakon Karlova ubojstva pomirio se s kraljicom Elizabetom te je imenovan palatinom.[3]

Kralj Žigmund Luksemburški postavio ga je za jednog od vojskovođa svoje vojske 1396. godine u bitci protiv Osmanlija kod Nikopolja. Poslije tog poraza, kojem je i sam pridonio bijegom s bojnog polja, postao je veliki protivnik kralja Žigmunda te je podržao Ladislava Napuljskoga za novoga kralja. Međutim, nakon što mu je kralj poslao pismeno jamstvo (salvum conductum) te ga taktički pozvao, Lacković je došao na zasjedanje Hrvatskog sabora u Križevce, na kojemu je predsjedao sam kralj. Nakon žestoke svađe o krivnji oko Nikopolja, kraljevi pristaše su mačevima sasjekli Stjepana i njegova sinovca Andriju. U povijesti je taj događaj zabilježen kao Krvavi križevački sabor.[4]

Przypisy

Linki zewnętrzne

Lackfi II. István

Koniuszy królewski
Skarbnik królewski
Wojewoda Siedmiogrodu
Przywódca Seklerów
Ban Chorwacji i Dalmacji
Koniuszy królewski
Okres od :
(1) 1326, (2) 1368, (3) 1387

do :
(1) 1343, (2) 1387, (3) 1395
Poprzednik 1. Fónyi Balázs
2. Lackfi I. Imre
3. Lackfi II. István
Następca 1. Lackfi II. Dénes
2. Lackfi II. István
3. Perényi Miklós
Skarbnik królewski
Okres od :
(1) 1342, (2) 1343, (3) 1353

do :
(1) 1342, (2) 1344, (3) 1353
Poprzednik 1. Sirokai Miklós
2. Szécsényi I. Tamás
3. Paksi Olivér
Następca 1. Szécsényi I. Tamás
2. Tót Lőrinc
3. Pomázi Cikó
Wojewoda Siedmiogrodu
Okres od :
(1) 1344, (2) 1372, (3) 1385

do :
(1) 1350, (2) 1376, (3) 1386
Poprzednik 1. Sirokai Miklós
2. Lackfi I. Imre
3. Losonci I. László
Następca 1. Gönyüi Tamás
2. Losonci I. László
3. Losonci I. László
Przywódca Seklerów
Okres od 1367
do 1371
Poprzednik Lackfi II. Miklós
Następca Losonci I. László
Ban Chorwacji i Dalmacji
Okres od :
(1) 1371, (2) 1383, (3) 1385

do :
(1) 1372, (2) 1384, (3) 1385
Poprzednik 1. Šimun Mauricijev
2. Bebek Imre
3. Szentgyörgyi Tamás
Następca 1. Karlo II. Drački
2. Szentgyörgyi Tamás
3. Ivan od Paližne
i Ivan Horvat
Dane biograficzne
Ród Lackfi
Pochodzenie węgierskie ??
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny data nieznana
Śmierć 27 lutego 1397