Magyar Balázs: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
(Utworzono nową stronę "Za: [https://hu.wikipedia.org/wiki/Magyar_Bal%C3%A1zs_(hadvez%C3%A9r)] {{Vezető infobox | név =Magyar Balázs | kép = <!-- Wikidatából --...")
 
Linia 1: Linia 1:
 
Za: [https://hu.wikipedia.org/wiki/Magyar_Bal%C3%A1zs_(hadvez%C3%A9r)]
 
Za: [https://hu.wikipedia.org/wiki/Magyar_Bal%C3%A1zs_(hadvez%C3%A9r)]
 +
 +
[[Plik:Magyar Balazs (Kolozsvar).jpg|thumb|right|Blaž Podmanicki, dio [[spomenik Matiji Korvinu u Cluj-Napoci|spomenika Matiji Korvinu]].]]
 +
'''Blaž Podmanicki''', '''Blaž Mađar (Magjar)''' ([[mađarski jezik|mađ.]] ''Magyar Balázs'', [[Latinski jezik|lat.]] ''Blasius Magyar'') (u. [[Košice]], [[1490.]]<ref name="Markó"/>), hrvatsko-ugarski vojni zapovjednik i visoki hrvatski državni dužnosnik. Obnašao dužnost [[ban|bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije]]<ref name="Klaužer">Vedran Klaužer: [http://hrcak.srce.hr/file/140011 Djelovanje Blaža Mađara, bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije u njegovom prvom mandatu (1470. - 1472.). Prilog poznavanju vršenja banske dužnosti u 15. stoljeću], Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU / Zbornik Historijskog zavoda JA / Zbornik Historijskog instituta JA, sv.30 br.- prosinac 2012., str. 124., 125., 126.</ref><ref name="Horvat396"/> i [[Dodatak:Popis erdeljskih vojvoda|sedmogradskog vojvode]] (1472. - 1475.).<ref name="Markó">Markó, László (2006). A magyar állam főméltóságai Szent Istvántól napjainkig: Életrajzi Lexikon [Veliki dužnosnici države Ugarske od kralja sv. Stjepana do naših dana: životopisna enciklopedija] (mađ.). Helikon Kiadó. ISBN 963-547-085-1., str. 288.-289.</ref><ref>Treptow, Kurt W. & Popa, Marcel (1996). Historical Dictionary of Romania. Scarecrow Press, Inc. ISBN 0-8108-3179-1., str. p. lviii.</ref>
 +
 +
Bio je zapovjednik pod [[Ivan Hunjadi|Ivanom Hunjadijem]].<ref>Kubinyi, András (2008). Matthias Rex. Balassi Kiadó. ISBN 978-963-506-767-1., str. 70,</ref> i kraljev vojvoda. Uspješno ratovao za kralja [[Matija Korvin|Matiju Korvina]] (1458.-1490.) u [[Rat Matije Korvina protiv Frankopana 1479. - 1480.|ratu]] protiv [[Frankapani|Frankapana]] po zapadnoj Hrvatskoj. <ref name="Horvat396">[[Rudolf Horvat]]: [https://archive.org/stream/povjesthrvatske00horvgoog/povjesthrvatske00horvgoog_djvu.txt Povijest Hrvatske], Petrinja, 1904. Poglavlje Kulturna povijest Hrvatske g. 1386.-1526., str. 396. Iz zbirke Harvardskog sveučilišta, pokrovitelj digitaliziranja Google.</ref> Jedan od vođa [[Crna četa|Crne čete]].
 +
 +
Za vrijeme kraljevanja Matije Korvina, obnašao dužnost [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|hrvatskog i slavonskog bana]] 1470. - 1472. i 1482. godine. Na dužnost bana došao je nakon niza smjena u kratkom razdoblju. Godine [[1466.]] kralj je smijenio [[Nikola Iločki|Nikolu Iločkog]] s mjesta bana Slavonije, a za bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stavio je [[Ivan Thuz od Laka|Ivana Thuza od Laka]] s kojim je usporedno banom Slavonije bio [[Jan Vitovec]]. Nakon Vitovčeve smrti [[1468.]] godine, Thuz od Laka banuje sam, početkom 1469. za [[banovac (dužnosnik)|podbana]] dobija pečuškog biskupa [[Ivan Česmički|Ivana Česmičkog]] koji skupa banuju do veljače 1470. godine. Tada je kralj smijenio obojicu, a za bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije postavio je Podmanickog. Dužnost je obnašao sam do proljeća 1471., kad kraljevom odlukom za sudruga u službi dobija dotadašnjeg kraljičina rizničara [[Damjan Horvat od Litve|Damjana Horvata od Litve]]. Skupa obnašaju dužnost za ta područja do sredine 1471., kad je banstvo nad Bosnom izdvojeno iz njihove nadležnosti i dodijeljeno [[Nikola Iločki|Nikoli Iločkom]] koji je postao izabrani kralj Bosne. Ostala područja Podmanicki i Horvat vode do kraja 1471. godine. Sljedeći nadnevak koji govori o promjeni banstva je veljača 1472., kad izabrani kralja Bosne Nikola Iločki s Damjanom Horvatom skupa obnaša dužnost bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Još poslije u travnju 1472. nalazi se povijesne dokumente gdje se Podmanickog naziva banom Dalmacije i Hrvatske, nu najvjerojatnije iz povijesnih razloga.<ref name="Klaužer"/>
 +
 +
Kći Benigna udala se za [[Pavao Kiniži|Pavla Kinižija]].<ref name="Horvat396"/>
 +
 +
== Izvori ==
 +
{{izvori}}
 +
 +
== Literatura ==
 +
* Vedran Klaužer: Croatian-Slovak Connections through the Activities of Blaise Magyar. An Example of Political and Family Connections between Slovak and Croatian Nobility, u: ''Slovensko a Chorvátsko: Historické paralely a Vzˇtahy (do roku 1780) / Slovačka i Hrvatska: povijesne paralele i veze (do godine 1780.)'' (predano za tisak)<ref>Klaužer je u ovom radu obradio karijeru, obiteljske i ine veze, posjede Blaža Mađara iz doba prije nego je bio banom u hrvatskom dijelu kraljevstva.</ref>
 +
 +
 +
{{Redoslijed|
 +
|prethodnik        = [[Ivan Thuz od Laka]]
 +
|gl_članak_funkcija = [[Hrvatski ban]]<br />(1470. - 1472.)
 +
|nasljednik        = [[Damjan Horvat od Litve]]
 +
}}
 +
 +
{{mrva-biog-ban-hrv}}
 +
 +
{{GLAVNIRASPORED:Podmanicki, Blaž}}
 +
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
 +
[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]
 +
[[Kategorija:Mađarska vojna povijest]]
 +
  
 
{{Vezető infobox
 
{{Vezető infobox

Wersja z 05:32, 23 wrz 2019

Za: [1]

Plik:Magyar Balazs (Kolozsvar).jpg
Blaž Podmanicki, dio spomenika Matiji Korvinu.

Blaž Podmanicki, Blaž Mađar (Magjar) (mađ. Magyar Balázs, lat. Blasius Magyar) (u. Košice, 1490.[1]), hrvatsko-ugarski vojni zapovjednik i visoki hrvatski državni dužnosnik. Obnašao dužnost bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije[2][3] i sedmogradskog vojvode (1472. - 1475.).[1][4]

Bio je zapovjednik pod Ivanom Hunjadijem.[5] i kraljev vojvoda. Uspješno ratovao za kralja Matiju Korvina (1458.-1490.) u ratu protiv Frankapana po zapadnoj Hrvatskoj. [3] Jedan od vođa Crne čete.

Za vrijeme kraljevanja Matije Korvina, obnašao dužnost hrvatskog i slavonskog bana 1470. - 1472. i 1482. godine. Na dužnost bana došao je nakon niza smjena u kratkom razdoblju. Godine 1466. kralj je smijenio Nikolu Iločkog s mjesta bana Slavonije, a za bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stavio je Ivana Thuza od Laka s kojim je usporedno banom Slavonije bio Jan Vitovec. Nakon Vitovčeve smrti 1468. godine, Thuz od Laka banuje sam, početkom 1469. za podbana dobija pečuškog biskupa Ivana Česmičkog koji skupa banuju do veljače 1470. godine. Tada je kralj smijenio obojicu, a za bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije postavio je Podmanickog. Dužnost je obnašao sam do proljeća 1471., kad kraljevom odlukom za sudruga u službi dobija dotadašnjeg kraljičina rizničara Damjana Horvata od Litve. Skupa obnašaju dužnost za ta područja do sredine 1471., kad je banstvo nad Bosnom izdvojeno iz njihove nadležnosti i dodijeljeno Nikoli Iločkom koji je postao izabrani kralj Bosne. Ostala područja Podmanicki i Horvat vode do kraja 1471. godine. Sljedeći nadnevak koji govori o promjeni banstva je veljača 1472., kad izabrani kralja Bosne Nikola Iločki s Damjanom Horvatom skupa obnaša dužnost bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Još poslije u travnju 1472. nalazi se povijesne dokumente gdje se Podmanickog naziva banom Dalmacije i Hrvatske, nu najvjerojatnije iz povijesnih razloga.[2]

Kći Benigna udala se za Pavla Kinižija.[3]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Markó, László (2006). A magyar állam főméltóságai Szent Istvántól napjainkig: Életrajzi Lexikon [Veliki dužnosnici države Ugarske od kralja sv. Stjepana do naših dana: životopisna enciklopedija] (mađ.). Helikon Kiadó. ISBN 963-547-085-1., str. 288.-289.
  2. ↑ 2,0 2,1 Vedran Klaužer: Djelovanje Blaža Mađara, bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije u njegovom prvom mandatu (1470. - 1472.). Prilog poznavanju vršenja banske dužnosti u 15. stoljeću, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU / Zbornik Historijskog zavoda JA / Zbornik Historijskog instituta JA, sv.30 br.- prosinac 2012., str. 124., 125., 126.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske, Petrinja, 1904. Poglavlje Kulturna povijest Hrvatske g. 1386.-1526., str. 396. Iz zbirke Harvardskog sveučilišta, pokrovitelj digitaliziranja Google.
  4. ↑ Treptow, Kurt W. & Popa, Marcel (1996). Historical Dictionary of Romania. Scarecrow Press, Inc. ISBN 0-8108-3179-1., str. p. lviii.
  5. ↑ Kubinyi, András (2008). Matthias Rex. Balassi Kiadó. ISBN 978-963-506-767-1., str. 70,

Literatura

  • Vedran Klaužer: Croatian-Slovak Connections through the Activities of Blaise Magyar. An Example of Political and Family Connections between Slovak and Croatian Nobility, u: Slovensko a Chorvátsko: Historické paralely a Vzˇtahy (do roku 1780) / Slovačka i Hrvatska: povijesne paralele i veze (do godine 1780.) (predano za tisak)[1]


Poprzednik: Hrvatski ban
(1470. - 1472.) 		Następca:
{{{poprzednik}}} {{{następca}}}


Ban standard.PNG Nedovršeni članak Magyar Balázs koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kategorija:U izradi, Hrvatski banovi


Szablon:GLAVNIRASPORED:Podmanicki, Blaž Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Hrvatska vojna povijest Kategorija:Mađarska vojna povijest


Magyar Balázs
A Magyar Királyság erdélyi vajdája
Hivatali idő
1472 – 1475
Katonai pályafutása
Elhunyt
19pxEz a szócikk a hadvezérről szól. Hasonló címmel lásd még: Magyar Balázs (egyértelműsítő lap).

[[Fájl:Magyar Balazs (Kolozsvar).jpg|bélyegkép|265px|Magyar Balázs alakja a kolozsvári Mátyás király emlékmű egyik mellékalakjaként [2]]]

Mérai Magyar Balázs (? – 1490) magyar hadvezér, Magyar Benigna apja.

Élete

Születési ideje ismeretlen. Egyes források szerint a Kolozsvár melletti Mérából származott. Így örökölhette nevét is. Erre lehet következtetni a róla szóló legenda alapján is, mely szerint jobbágycsaládból származott.[3] Viszont a történészek teljesen valószínűtlennek tartják, hogy ennyire alacsony sorból származott volna.

Hunyadi János alatt kezdett katonáskodni, majd Hunyadi Mátyás a husziták és a csehek ellen vezetett háborúiban vett részt a fekete sereg hadvezéreként. Mátyás király állandó zsoldoshadserege, a fekete sereg (legio nigra) a korabeli Európa legjelentősebb és legerősebb hadserege volt.[4] 1462-ben lett a Felvidék kapitánya, nyolc évvel később a déli határok védelmének vezetését vette át. 1470-72-ben, 1473-74-ben és 1482-83-ban horvát-szlavón bán, 1473-75-ben erdélyi vajda volt. Támogatta a moldvai vajdát, 1479-ben sikertelenül védte Veglia szigetét a velenceiekkel szemben. 1480. augusztus 10-én török had szállt partra Otrantónál. Mátyás király, apósa, Ferdinánd nápolyi király megsegítésére 1000 főnyi magyar különítményt küldött az Appennini-félszigetre, aminek szintén Magyar Balázs volt a vezetője és visszavette Otrantót a törököktől.

A királytól dunántúli és trencséni birtokokat kapott, amelyeket Benigna lánya és annak férje, Kinizsi Pál örököltek. Ilyen birtok volt Nagyvázsony is, ahol Kinizsivel közösen 1481-ben kolostort alapítottak.

Jegyzetek

  1. ↑ Klaužer je u ovom radu obradio karijeru, obiteljske i ine veze, posjede Blaža Mađara iz doba prije nego je bio banom u hrvatskom dijelu kraljevstva.
  2. ↑ Megújul a kolozsvári Mátyás-szobor – Múlt-kor.hu, 2009. július 24.
  3. ↑ Mérai-e Magyar Balázs?
  4. ↑ Fekete sereg (legio nigra). [2009. luty 23-i dátummal az eredetiből archiválva]. (Hozzáférés: 2010-07-20)

Források



Kategória:Magyar hadvezérek Kategória:Horvát bánok Kategória:1490-ben elhunyt személyek Kategória:Erdélyi vajdák

Źródło: „http://natusiewicz.pl/felczak/index.php?title=Magyar_Balázs&oldid=2030”