Kanizsai I. István: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 15: Linia 15:
  
 
{{Redoslijed|
 
{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Nikola I., zagrebački biskup|Nikola I. (1350.-1356.)]]
+
|prethodnik = [[Frankó Miklós]]
 
|gl_članak_funkcija=[[Biskup Zagrzebia]]<br>1356-1376
 
|gl_članak_funkcija=[[Biskup Zagrzebia]]<br>1356-1376
 
|nasljednik= [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]]
 
|nasljednik= [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]]
Linia 62: Linia 62:
 
  |1. do            = 1376
 
  |1. do            = 1376
 
  |1. powołanie      =  
 
  |1. powołanie      =  
  |1. poprzednik    = [[Nikola I., zagrebački biskup|Nikola I. (1350.-1356.)]]
+
  |1. poprzednik    = [[Frankó Miklós]]
 
  |1. następca      = [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]]
 
  |1. następca      = [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]]
  

Wersja z 16:55, 17 lis 2019

Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.).

Životopis

Bio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1]

Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2]

Przypisy

Vanjske poveznnice

Kanizsai I. István
Stjepan I. Kaniški

Biskup Zagrzebia
Ban całej Slawonii
Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg
Zagrebačka biskupija
Okres od 1356
do 1376
Poprzednik Frankó Miklós
Następca Demetrije I. (1376.-1378.)
Ban całej Slawonii
Okres od 1362
do 1366
Poprzednik Rátót V. Leusták
Następca Szécsi Miklós
Dane biograficzne
Ród Kanizsai
Pochodzenie węgierskie
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny data nieznana
Śmierć 1375
Sukcesy {{{dokonania}}}