Kanizsai I. István: Różnice pomiędzy wersjami
| Linia 15: | Linia 15: | ||
{{Redoslijed| | {{Redoslijed| | ||
| − | |prethodnik = [[ | + | |prethodnik = [[Frankó Miklós]] |
|gl_članak_funkcija=[[Biskup Zagrzebia]]<br>1356-1376 | |gl_članak_funkcija=[[Biskup Zagrzebia]]<br>1356-1376 | ||
|nasljednik= [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]] | |nasljednik= [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]] | ||
| Linia 62: | Linia 62: | ||
|1. do = 1376 | |1. do = 1376 | ||
|1. powołanie = | |1. powołanie = | ||
| − | |1. poprzednik = [[ | + | |1. poprzednik = [[Frankó Miklós]] |
|1. następca = [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]] | |1. następca = [[Demetrije I. (biskup)|Demetrije I. (1376.-1378.)]] | ||
Wersja z 16:55, 17 lis 2019
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku chorwackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku chorwackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.). ŽivotopisBio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1] Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2] PrzypisyVanjske poveznnice |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- Nieprzetłumaczone z chorwackiego
- Strony z odwołaniami do nieistniejących plików
- Banowie całej Slawonii
- Biskupi Zagrzebia
- Chorwaccy biskupi
- Nieznana data urodzenia
- Rody
- Ród Kanizsai
- Urodzeni w XIII wieku
- Urzędnicy Królestwa Węgier
- Węgierscy dygnitarze historyczni
- Węgierscy szlachcice
- Węgierscy urzędnicy królewscy
- Zmarli w 1375
- Zmarli w XIV wieku