Talovc (ród): Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 4: Linia 4:
  
  
{| align=right style="margin: 0 0 0 0; text-align: center; border:1px solid #aaaaaa; font-size: 85%; width: 250px;" class=box
+
{| align=right style="margin: 0 0 0 0; text-align: center; border:1px solid #aaaaaa; font-size: 85%; width: auto;" class=box
 
|-
 
|-
 
|
 
|
{{Dynastia infobox
+
{{Rodzina Infobox
  |dynastia              = Talovc
+
  |rodzina                = Talovc
 
  |herb                  =  
 
  |herb                  =  
 
  |kraj                  = [[Królestwo Węgier]]
 
  |kraj                  = [[Królestwo Węgier]]
 
  |tytuły                =  
 
  |tytuły                =  
 
  |założyciel            =  
 
  |założyciel            =  
  |ostatni władca        = [[Héder Viczay]]
+
  |ostatni władca        =  
  |obecny władca          = ???
+
  |obecny władca          =  
 
  |rok założenia          = X wiek
 
  |rok założenia          = X wiek
 
  |rok rozwiązania        =  
 
  |rok rozwiązania        =  
  |rok złożenia z funkcji = ???
+
  |rok złożenia z funkcji =  
 
  |etniczność            = węgierska
 
  |etniczność            = węgierska
  |dynastia macierzysta  =  
+
  |ród                    =  
 
  |gniazda                =
 
  |gniazda                =
  |gałęzie                = „12 gałęzi”, w tym: <br /> gałąź Újlak <br /> podgałąź Trencsén
+
  |gałęzie                =  
 
}}
 
}}
 
|}
 
|}

Wersja z 11:49, 7 paź 2019

Za: [1]

Za: [2]


{{{rodzina_1}}}

Kraj Królestwo Węgier
{{{tytulatura}}}
Początek {{{początek}}}
Pochodzenie {{{pochodzenie}}}
Klan {{{klan}}}
Rodzina Talovc

Talovci (lat. de Thallowcz, mađ. Tallóczi), hrvatska velikaška obitelj, vjerojatno podrijetlom s otoka Korčule. Vrhunac moći doživjeli su za vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskih kraljeva Žigmunda Luksemburškog (1385.-1437.) i Alberta II. Habsburškog (1438.-1439.). Prezime su dobili 1434. kada su od kralja dobili posjed Topolovac u Podravini.[1]

Povijest obitelji

Nije sa sigurnošću utvrđeno odakle su podrijetlom, ni kako se obitelj ranije nazivala, no pretpostavlja se da su podrijetlom s otoka Korčule, odakle su prešli u Dubrovnik, gdje su zadobili dubrovačko građanstvo. Ugled obitelji stvorili su braća, slavonski ban Matko († 1445.), vranski prior Ivan († 1445.), severinski ban Franko († 1448.) i hrvatsko-dalmatinski ban Petar († 1453.).[2]

Braća Talovac stekla su svoje posjede u Kraljevini Hrvatskoj 1436. godine kao kraljevu naknadu zbog sudjelovanja u borbi protiv hrvatskog bana Ivana V. Frankapana, baštinika posjeda izumrle obitelji Nelipčića Cetinskih. Kralj Žigmund dodijelio im je naslov cetinskih knezova i dotadašnju baštinu Nelipčića, među kojima gradove Knin, Sinj, Klis i Omiš. Na temelju vjernosti braća su od kralja dobila i posjede na sjeveru u Kraljevini Slavoniji, poimenice Topolovicu (tadašnji Tallowcz, Tallocz) nedaleko od Virovitice po kojoj su nazvani te grad Đurđevac, Srebrenik i Brčko u Usori.[3]

Ivan Talovac postao je vranski prior 1439. godine, a osobito se istaknuo 1440. godine u obrani Beograda koji je bio pod višemjesečnom opsadom od strane osmanske vojske pod vodstvom sultana Murata II.. Poginuo je 1445. godine u sukobu s knezovima Celjskim.[4] Franko je za vladavine kralja Žigmunda obnašao dužnost severinskog bana i također se istaknuo u obrani kraljevstva. Sudjelovao je u bitki kod Varne 1444. godine, a poginuo je u drugoj bitki na Kosovu 1448. godine.

Nakon smrti hrvatsko-dalmatinskog bana Petra Talovca 1453. godine počelo je naglo slabljenje obitelji. Petrova udovica Jadviga nije mogla obraniti baštinu Talovaca na jugu Hrvatske, a njeni sinovi Ivaniš i Stjepan bili su još maloljetni da bi preuzeli kontrolu nad obiteljskim posjedima. Frankovi sinovi Nikola (Mikluš), Vladislav (Lacko), Matko i Franjo (Ferenc) i kći Anka bili su također maloljetni i time nesposobni da se obrane od presezanja kneza Ulrika II. Celjskog, hercega Stjepana Vukčića, Ladislava Hunjadija i Mlečana.[5]

Petrovi i Frankovi potomci iselili su se u Slavoniju.[6] Godine 1495. Petrov sin Ivaniš i unuk Gabrijel dobili su svoj dio imetka Topolovac, kao i dio posjeda Orljavac u Požeškoj županiji. Frankov unuk, Juraj bio je nakon Mohačke bitke 1527. godine imenovan zapovjednikom županije Valkó, a njegov sin Baltazar kapetanom u Gornjoj Ugarskoj.[7]


wegierska

A Tallóci család a Hunyadi-kor meghatározó családja, a Hunyadi-Cillei pártharcban a Hunyadiak oldalára álltak, jelentős szerepük volt a déli országrész védelmében. A Tallóci családot még Luxemburgi Zsigmond emelte a bárók közé, s bízta meg a déli határ védelmével.

Jelentősebb Tallóciak

Forrás

  • Magyar katolikus lexikon

Kategória:Magyar történelmi családok


Bilješke

  1. Talovci - Proleksis enciklopedija
  2. Talovci - Hrvatska enciklopedija
  3. Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info
  4. Talovci - Hrvatska enciklopedija
  5. Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info
  6. Talovci - Proleksis enciklopedija
  7. Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, str. 188.-189.

Literatura

  • Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, u Lajos Thallóczy, Historičar i političar, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Mađarska akademija nauka institut za istoriju, Sarajevo Budimpešta, 2010.

Vanjske poveznice

Kategorija:Hrvatske plemićke obitelji