|
Matko Talovac (chor. Tallóci Matkó) (*bd, † 1445), chorwacki szlachcic, Ban całej Slawonii. Pochodził z wyspy Korcula i był obywatelem Dubrownika. Według majątku Topolovic (Thallowch, Talloca) na Podravinie, podarowanego mu przez króla Zygmunta, został nazwany 1434 de Thallowcz lub Talovac. [1] Miał trzech braci, Franko († 1448), wojownika osmańskiego i Severin Ban, Ivan († 1445), Vrana Prior i Peter (Perk), chorwacko-dalmatyński (1438-1453). [2]
Matko Talovac († 1445.), hrvatski velikaš i slavonski ban. Podrijetlom je s otoka Korčule, bio je građanin dubrovački. Po posjedu Topolovica (Thallowch, Talloca) u Podravini, koji mu je darovao kralj Žigmund, prozvao se 1434. de Thallowcz, odnosno Talovac.[1] Imao je trojicu braće, Franka († 1448.), protuosmanlijskog ratnika i severinskog bana, Ivana († 1445.), vranskog priora i Petra (Perka), hrvatsko-dalmatinskog bana (1438.-1453.).[2]
W 1430 roku była to cytadela Kovin. W 1433 r. Został mianowany gubernatorem diecezji zagrzebskiej, aw 1434 r. Przeorat. W 1435 r. Stał się zakazem całej Slawonii [3].
Godine 1430. kaštelan je grada Kovina. U službi kralja Žigmunda, 1433. imenovan je upraviteljem Zagrebačke biskupije, a 1434. i priora vranskog. Godine 1435. postao je ban čitave Slavonije.[3]
Jego żarty to burzliwy okres najazdów tureckich i waśni feudalnej. Na rozkaz królewski walczył z księciem Iwanem Frankapanem w konflikcie o dziedzictwo dziedzictwa książąt cetyńskich Nelipić.
Njegovo banovanje spada u burno vrijeme turskih provala i međusobnih borbi velikih feudalaca. Po kraljevskoj naredbi, ratovao je protiv kneza Ivana Frankapana u sukobu oko nasljeđivanja baštine cetinskih knezova Nelipića.
Otrzymując olbrzymi majątek z darów królewskich, bracia Talovci byli przez pewien czas najpotężniejszymi dżentelmenami w naszym regionie; ich rządy rozciągały się od Belgradu po Senj i od Drawy po Neretwę.
Primivši kraljevskim donacijama goleme posjede, braća Talovci su neko vrijeme bili najmoćnija gospoda naših krajeva; njihova se vlast protezala od Beograda do Senja i od Drave do Neretve.
Przypisy
- ↑ Opća enciklopedija, str. 125.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 203.-204.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 125.
Literatura
|
|