Nikola IV. Frankapan
Za: [1]
Za: [2]
| Poprzednik: | Ban Dalmacji i Chorwacji (1426-1432) |
Następca: |
| Nagymihályi Albert | 1. Frangepán VI. János (od 1434) 2. Frangepán III. István (od 1434) |
Nikola IV. Frankapan († 1432.), sin Ivana V. Krčkog, hrvatski ban, prvi se nazivao Frankopanom.
|
{{#invoke:Ikona|szablon}} |
{{{tekst}}} |
Frangepán Miklós (? – 1432) főúr.
Frangepán János bán fia. Családja legnagyobb birtokszerzője volt. Alapvetően Luxemburgi Zsigmond magyar király híve, de Velence-barát politikát is folytatott. A magyar királyt sokszor kisegítette pénzzavarában, amiért három szlavóniai és horvátországi várat kapott, s egy ideig zálogképpen birtokolta a horvát bánság várait is.
1426-32-ben dalmát-horvát bán.
Životopis
Poslije očeve smrti 1393. naslijedio je obiteljska imanja kojima je upravljao zajedno s majkom Anom.[1] Biko je knez krčki i modruški, a kralj Žigmund ga je potvrdio za rapskog kneza. Nikola je svoje posjede proširio i kupnjom Ribnika kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9000 dukata, a 1397. kralj mu je predao grad Ozalj za 17.000 dukata.[2]
U vrijeme dinastičkih nemira u Hrvatskoj i Ugarskoj, Nikola je privremeno pristupio Ladislavu Napuljskom, ali 1403. ponovno je u Žigmundovoj milosti. Godine 1404. Rabljani ga izabiru za doživotnog kneza te dobio od kralja Žigmunda darovnicu grad Ozalj i Klokoč. [[Datoteka:Jadranski knjizevni susreti Crikvenica 14062013 Frankapan roberta f.jpg|minijatura|300px|Isprava o utemeljenju crikveničkog samostana Nikole Frankapana iz 1412. godine. Izvornik isprave pisan je na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu]] Sklopio je savez s knezom Ivanišem Nelipčićem uperen protiv Ladislava Napuljskog koji je potvrđen 1411. godine zarukama Nikolinog sina Ivana VI. s Ivaniševom kćeri Katarinom.[3] Iste godine Nikola je hodočastio u Svetu zemlju. Godine 1412. dao je obnoviti crkvicu Blažene Djevice Marije u Crikvenici. Po toj se crkvi gradić i zove. Do crkve je dao sagraditi samostan, u koji je doveo pavline. Ta darovnica od 14. kolovoza 1412. kojom je Nikola IV. u Modrušu darovao pavlinima samostan, najstariji je pisani izvor koji spominje ime Crikvenice. Samostanska je zgrada povezala okolna raštrkana ribarska naselja u jedno. Tako ga se smatra osnivačem današnje Crikvenice.[4]
Za rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka (1411.-1413.) podupirao je kralja Žigmunda koji mu je 1412. godine potvrdio matični krčki posjed. Za novoga rata Hrvatsko-Ugarske i Mletaka (1418.-1420.) opustošeni su mu posjedi, a uskoro se sukobio i s Celjskim grofovima koji su mu na ime miraza nećakinje Elizabete[5] oduzeli dio otoka Krka, Trsat, Bakar i Bribir. Sukob je razriješen na budimskom dvoru 1424., a sporni posjedi ostali su u vlasti obitelji Frankapana.[6]
Godine 1426. postao je hrvatsko-dalmatinskim banom. Kralj Žigmund založio mu je gradove Bihać s kotarom, Sokol, Ripač, Čoku, Rmanj, Knin, Lab, Vrliku, Ostrovicu i Skradin te županiju Luku, čitava Poljica i sve kraljevske Vlahe u Hrvatskoj za 28.000 dukata,[7] a 1431. potvrdio mu je te posjede za 14.000 dukata.[8] Kralj mu je praktično dao skoro sve u ondašnjoj Hrvatskoj što je imao, a jedino što mu nije dao bila je baština Nelipčića i Kurjakovića.[9]
Godine 1428. uzeo je prezime Frankapan, a 1430. godine, kad je posjetio Rim, papa Martin V. potvrdio mu je odnosno priznao srodstvo sa starom rimskom patricijskom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na antičko podrijetlo iz roda Anicija.[10] te je priznao promjenu obiteljskog grba, radi isticanja tog navodnog srodstva s tom rimskom obitelji.[9] To isticanje srodstva s rimskim patricijima bila je moda onog vremena.
Nikola IV. je za svojega života objedinio sve obiteljske posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Nakon njegove smrti, njegovo razgranato potomstvo podijelilo je obiteljske posjede među osam loza i od tada započinje pad frankapanske moći.
Privatni život
Ženio se tri puta; supruge su mu bile Doroteja Gorjanski (1405. godine), sestra palatina Nikole Gorjanskog,[7] Marta Iločka (kći mačvanskog bana Mirka Iločkog i sestrična budućeg moćnog slavonskog bana i bosanskog kralja Nikole Iločkog), te Blanka Sforza. Imao je ukupno jedanaestoro djece čiji će potomci stvoriti nekoliko značajnih ogranaka obitelji (Cetinski, Ozaljski, Tržački i Slunjski): Szablon:Pojasniti[11]
- Ivan VI. (o. 1405.-1436.)
- Nikola V. († 1456.)
- Stjepan III. (II.) Modruški (kraj 14. ili poč. 15. st.-iza 1484.)
- Juraj (spomen 1416.)
- Bartol IX. († o. 1458.)
- Žigmund († 1465.)
- Martin IV. (o. 1415.-1479.)
- Katarina (spomen 1416.)
- Dujam IV. (1416.-1487.)
- Andrija I. (1434.-1439.)
- Ivan VII. Krčki (o. 1424.-o. 1486.)
Przypisy
- ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
- ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
- ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 418.
- ↑ Povijest i kultura
- ↑ Kćer Stjepana Frankopana. Geneall. Vidi pjesmu mađarskog pjesnika Sándora Kisfaludyja
- ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
- ↑ 7,0 7,1 Błąd rozszerzenia cite: Błąd w składni elementu
<ref>. Brak tekstu w przypisie o nazwieFrankopani - ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
- ↑ 9,0 9,1 Błąd rozszerzenia cite: Błąd w składni elementu
<ref>. Brak tekstu w przypisie o nazwieHOL - ↑ Hrvatski biografski leksikon, str. 419.
- ↑ Genealogy Frankopani
