|
Matko Talovac (pol. Mateusz Talovac, węg. Tallóci Matkó) († 1445), chorwacki szlachcic, ban całej Slawonii. Pochodził z wyspy Korcula i był obywatelem Dubrownika. Według majątku Topolovic (Thallowch, Talloca) na Podravinie, podarowanego mu przez króla Zygmunta, został nazwany 1434 de Thallowcz lub Talovac. [1] Miał trzech braci, Franciszka († 1448), wojownika osmańskiego i bana Severi, Jana († 1445), opata Vrany i Piotra (Perk), [[Ban Dalmacji i Chorwacji|bana Dalmacji i Chorwacji (1438-1453). [2]
Matko Talovac († 1445.), hrvatski velikaš i slavonski ban. Podrijetlom je s otoka Korčule, bio je građanin dubrovački. Po posjedu Topolovica (Thallowch, Talloca) u Podravini, koji mu je darovao kralj Žigmund, prozvao se 1434. de Thallowcz, odnosno Talovac.[1] Imao je trojicu braće, Franka († 1448.), protuosmanlijskog ratnika i severinskog bana, Ivana († 1445.), vranskog priora i Petra (Perka), hrvatsko-dalmatinskog bana (1438.-1453.).[2]
W 1430 roku został kasztelanem cytadeli Kovin. W 1433 r. został mianowany gubernatorem diecezji zagrzebskiej, a w 1434 r. przeorem Vrany. W 1435 r. został banem całej Slawonii [3].
Godine 1430. kaštelan je grada Kovina. U službi kralja Žigmunda, 1433. imenovan je upraviteljem Zagrebačke biskupije, a 1434. i priora vranskog. Godine 1435. postao je ban čitave Slavonije.[3]
Jego banowanie to burzliwy okres najazdów tureckich i waśni feudalnych. Na rozkaz królewski walczył z księciem Iwanem Frankapanem w konflikcie o dziedzictwo spadku po cetyńskich książętach Nelipićach.
Njegovo banovanje spada u burno vrijeme turskih provala i međusobnih borbi velikih feudalaca. Po kraljevskoj naredbi, ratovao je protiv kneza Ivana Frankapana u sukobu oko nasljeđivanja baštine cetinskih knezova Nelipića.
Otrzymując olbrzymi majątek z darów królewskich, bracia Talovc byli przez pewien czas najpotężniejszymi możnowładcami Chorwacji, Dalmacji i Słowenii; ich rządy rozciągały się od Belgradu po Senj i od Drawy po Neretwę.
Primivši kraljevskim donacijama goleme posjede, braća Talovci su neko vrijeme bili najmoćnija gospoda naših krajeva; njihova se vlast protezala od Beograda do Senja i od Drave do Neretve.
Przypisy
- ↑ Opća enciklopedija, str. 125.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 203.-204.
- ↑ Opća enciklopedija, str. 125.
Literatura
|
|