Talovc (ród)
Za: [1]
Za: [2]
| ||||||||||||||||||
Talovci (lat. de Thallowcz, mađ. Tallóczi), hrvatska velikaška obitelj, vjerojatno podrijetlom s otoka Korčule. Vrhunac moći doživjeli su za vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskih kraljeva Žigmunda Luksemburškog (1385.-1437.) i Alberta II. Habsburškog (1438.-1439.). Prezime su dobili 1434. kada su od kralja dobili posjed Topolovac u Podravini.[1]
Spis treści
Povijest obitelji
Nije sa sigurnošću utvrđeno odakle su podrijetlom, ni kako se obitelj ranije nazivala, no pretpostavlja se da su podrijetlom s otoka Korčule, odakle su prešli u Dubrovnik, gdje su zadobili dubrovačko građanstvo. Ugled obitelji stvorili su braća, slavonski ban Matko († 1445.), vranski prior Ivan († 1445.), severinski ban Franko († 1448.) i hrvatsko-dalmatinski ban Petar († 1453.).[2]
Braća Talovac stekla su svoje posjede u Kraljevini Hrvatskoj 1436. godine kao kraljevu naknadu zbog sudjelovanja u borbi protiv hrvatskog bana Ivana V. Frankapana, baštinika posjeda izumrle obitelji Nelipčića Cetinskih. Kralj Žigmund dodijelio im je naslov cetinskih knezova i dotadašnju baštinu Nelipčića, među kojima gradove Knin, Sinj, Klis i Omiš. Na temelju vjernosti braća su od kralja dobila i posjede na sjeveru u Kraljevini Slavoniji, poimenice Topolovicu (tadašnji Tallowcz, Tallocz) nedaleko od Virovitice po kojoj su nazvani te grad Đurđevac, Srebrenik i Brčko u Usori.[3]
Ivan Talovac postao je vranski prior 1439. godine, a osobito se istaknuo 1440. godine u obrani Beograda koji je bio pod višemjesečnom opsadom od strane osmanske vojske pod vodstvom sultana Murata II.. Poginuo je 1445. godine u sukobu s knezovima Celjskim.[4] Franko je za vladavine kralja Žigmunda obnašao dužnost severinskog bana i također se istaknuo u obrani kraljevstva. Sudjelovao je u bitki kod Varne 1444. godine, a poginuo je u drugoj bitki na Kosovu 1448. godine.
Nakon smrti hrvatsko-dalmatinskog bana Petra Talovca 1453. godine počelo je naglo slabljenje obitelji. Petrova udovica Jadviga nije mogla obraniti baštinu Talovaca na jugu Hrvatske, a njeni sinovi Ivaniš i Stjepan bili su još maloljetni da bi preuzeli kontrolu nad obiteljskim posjedima. Frankovi sinovi Nikola (Mikluš), Vladislav (Lacko), Matko i Franjo (Ferenc) i kći Anka bili su također maloljetni i time nesposobni da se obrane od presezanja kneza Ulrika II. Celjskog, hercega Stjepana Vukčića, Ladislava Hunjadija i Mlečana.[5]
Petrovi i Frankovi potomci iselili su se u Slavoniju.[6] Godine 1495. Petrov sin Ivaniš i unuk Gabrijel dobili su svoj dio imetka Topolovac, kao i dio posjeda Orljavac u Požeškoj županiji. Frankov unuk, Juraj bio je nakon Mohačke bitke 1527. godine imenovan zapovjednikom županije Valkó, a njegov sin Baltazar kapetanom u Gornjoj Ugarskoj.[7]
wegierska
A Tallóci család a Hunyadi-kor meghatározó családja, a Hunyadi-Cillei pártharcban a Hunyadiak oldalára álltak, jelentős szerepük volt a déli országrész védelmében. A Tallóci családot még Luxemburgi Zsigmond emelte a bárók közé, s bízta meg a déli határ védelmével.
Jelentősebb Tallóciak
- Tallóci Frank, szörényi bán
- Tallóci János, auránai perjel, nándorfehérvári kapitány
- Tallóci Matkó, dalmát-horvát bán
Forrás
- Magyar katolikus lexikon
Kategória:Magyar történelmi családok
Bilješke
- ↑ Talovci - Proleksis enciklopedija
- ↑ Talovci - Hrvatska enciklopedija
- ↑ Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info
- ↑ Talovci - Hrvatska enciklopedija
- ↑ Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info
- ↑ Talovci - Proleksis enciklopedija
- ↑ Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, str. 188.-189.
Literatura
- Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, u Lajos Thallóczy, Historičar i političar, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Mađarska akademija nauka institut za istoriju, Sarajevo Budimpešta, 2010.
