Frankapan V. Ivan: Różnice pomiędzy wersjami
(Utworzono nową stronę "Kategoria:5% {{Uwaga| |strona = https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_V._Frankapan |autorzy = https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_V._Frankapan&action=histo...") |
|||
| Linia 1: | Linia 1: | ||
| − | [[Kategoria: | + | [[Kategoria:Redakcja]] |
{{Uwaga| | {{Uwaga| | ||
|strona = https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_V._Frankapan | |strona = https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_V._Frankapan | ||
| Linia 20: | Linia 20: | ||
}} | }} | ||
| − | Ivan V. Frankapan lub Anž Frankopan ( | + | '''Ivan V. Frankapan''' lub '''Anž Frankopan''' (*bd, † Senj, 29 listopada 1393), chorwacki szlachcic z rodu [[Frankapan]]. Syn księcia Bartola VIII. z Krk. W 1352 roku poślubił Annę, córkę hrabiego Meinharda VII z Gorycji, a w 1360 r. przejął wraz ze swoim bratem Stjepanem II. (I.) majątki rodzinne, które podzielili między sobą pięć lat później. Ivan należał do połowy Vinodola i całego hrabstwa Gatana z Otočac i Brinj, a prawdopodobnie z powiatu Drežnik ze Slunj i od tego czasu często mieszkał w Senj, Brinje i Otočac. [1] |
| + | |||
| + | [[Ban chorwacko-dalmatyńsko-słowiański]] w latach 1391-1393. | ||
<small><small>'''Ivan V. Frankapan''' ili '''Anž Frankopan''' (? — [[Senj]], [[29. studenog]] [[1393.]]), [[hrvatsko plemstvo|hrvatski velikaš]], [[ban|hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban]] iz hrvatske velikaške obitelji [[Frankapani|Frankapan]]. Bio je sin krčkog kneza Bartola VIII. Godine [[1352.]] oženio se Anom, kćeri grofa Meinharda VII. Goričkog, a [[1360.]] godine preuzeo je s bratom Stjepanom II. (I.) obiteljske posjede, koje su pet godina kasnije međusobno podijelili. Ivanu je pripala polovica Vinodola te čitava Gatanska županija s [[Otočac|Otočcem]] i [[Brinj]]em, a vjerojatno i županija [[Drežnik]] sa [[Slunj]]em i otada je često boravio u Senju, Brinju i Otočcu.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6294 Ivan V. Frankapan - Hrvatski biografski leksikon]</ref> </small></small> | <small><small>'''Ivan V. Frankapan''' ili '''Anž Frankopan''' (? — [[Senj]], [[29. studenog]] [[1393.]]), [[hrvatsko plemstvo|hrvatski velikaš]], [[ban|hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban]] iz hrvatske velikaške obitelji [[Frankapani|Frankapan]]. Bio je sin krčkog kneza Bartola VIII. Godine [[1352.]] oženio se Anom, kćeri grofa Meinharda VII. Goričkog, a [[1360.]] godine preuzeo je s bratom Stjepanom II. (I.) obiteljske posjede, koje su pet godina kasnije međusobno podijelili. Ivanu je pripala polovica Vinodola te čitava Gatanska županija s [[Otočac|Otočcem]] i [[Brinj]]em, a vjerojatno i županija [[Drežnik]] sa [[Slunj]]em i otada je često boravio u Senju, Brinju i Otočcu.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6294 Ivan V. Frankapan - Hrvatski biografski leksikon]</ref> </small></small> | ||
| − | W latach sześćdziesiątych uczestniczył w kilku misjach dyplomatycznych w służbie węgiersko-chorwackiego króla | + | W latach sześćdziesiątych uczestniczył w kilku misjach dyplomatycznych w służbie węgiersko-chorwackiego króla [[I. Lajos|Ludwika I]] (1342–1382). Po śmierci króla Ivan poparł córkę króla [[I. Mária|Marię]], a jego brat Stjepan zgodził się na Andegawena [[II. Károly|Karola III. księcia Durazzo]]. Ivan znacząco przyczynił się do uwolnienia więzionej królowej Marii w czerwcu 1387 r., która była trzymana w Novigradzie (Żupania zadarska). Za tę pomoc król [[Zygmunt]] podarował mu miasto Cetin i '''powiat''' Klokoč w powiecie zagrzebskim. |
<small><small>Tijekom 60-ih godina [[14. stoljeće|14. stoljeća]] sudjelovao je u više diplomatskih misija u službi ugarsko-hrvatskog kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I.]] (1342.-1382.). Nakon kraljeve smrti, Ivan je podupirao kraljevu kćer [[Marija Anžuvinka|Mariju]], a njegov brat Stjepan pristao je uz [[napulj]]skog [[Anžuvinci|Anžuvinca]], [[Karlo II. Drački|Karla II. Dračkog]]. Ivan je znatno pridonio oslobođenju zarobljene kraljice Marije u [[lipanj|lipnju]] [[1387.]] godine, a bila je zatočena u [[Novigrad (Zadarska županija)|Novigradu (Zadarska županija)]]. Za te zasluge mu je kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]] darovao grad [[Cetingrad|Cetin]] i kotar [[Klokoč]] u Zagrebačkoj županiji. </small></small> | <small><small>Tijekom 60-ih godina [[14. stoljeće|14. stoljeća]] sudjelovao je u više diplomatskih misija u službi ugarsko-hrvatskog kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I.]] (1342.-1382.). Nakon kraljeve smrti, Ivan je podupirao kraljevu kćer [[Marija Anžuvinka|Mariju]], a njegov brat Stjepan pristao je uz [[napulj]]skog [[Anžuvinci|Anžuvinca]], [[Karlo II. Drački|Karla II. Dračkog]]. Ivan je znatno pridonio oslobođenju zarobljene kraljice Marije u [[lipanj|lipnju]] [[1387.]] godine, a bila je zatočena u [[Novigrad (Zadarska županija)|Novigradu (Zadarska županija)]]. Za te zasluge mu je kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]] darovao grad [[Cetingrad|Cetin]] i kotar [[Klokoč]] u Zagrebačkoj županiji. </small></small> | ||
| − | W 1389 r. Iwan V | + | W 1389 r. Iwan V. popadł w konflikt z [[Kurjaković]ami, książętami z Kurbavy, dlatego musiał szukać pomocy u Wenecjan, jednocześnie pomagając ludności Zadaru i atakując Vranę, której właścicielem był [[Ivan Paližna]]. |
<small><small>Godine [[1389.]] Ivan V. sukobio se s [[Krbava|krbavskim]] knezovima [[Kurjakovići]]ma te je zbog toga morao potražiti pomoć u [[Mlečani|Mlečana]], a istodobno je pomagao Zadranima i napadao [[Vrana (Pakoštane)|Vranu]] koju je držao [[Ivan Paližna]]. </small></small> | <small><small>Godine [[1389.]] Ivan V. sukobio se s [[Krbava|krbavskim]] knezovima [[Kurjakovići]]ma te je zbog toga morao potražiti pomoć u [[Mlečani|Mlečana]], a istodobno je pomagao Zadranima i napadao [[Vrana (Pakoštane)|Vranu]] koju je držao [[Ivan Paližna]]. </small></small> | ||
| − | W 1390 r. | + | W 1390 r. król Zygmunt mianował go '''chorwackim banem'''. |
<small><small>Kralj Žigmund imenovao ga je [[1390.]] hrvatskim banom. </small></small> | <small><small>Kralj Žigmund imenovao ga je [[1390.]] hrvatskim banom. </small></small> | ||
Wersja z 08:04, 24 gru 2019
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku chorwackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku chorwackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
Ivan V. Frankapan lub Anž Frankopan (*bd, † Senj, 29 listopada 1393), chorwacki szlachcic z rodu Frankapan. Syn księcia Bartola VIII. z Krk. W 1352 roku poślubił Annę, córkę hrabiego Meinharda VII z Gorycji, a w 1360 r. przejął wraz ze swoim bratem Stjepanem II. (I.) majątki rodzinne, które podzielili między sobą pięć lat później. Ivan należał do połowy Vinodola i całego hrabstwa Gatana z Otočac i Brinj, a prawdopodobnie z powiatu Drežnik ze Slunj i od tego czasu często mieszkał w Senj, Brinje i Otočac. [1] Ban chorwacko-dalmatyńsko-słowiański w latach 1391-1393. Ivan V. Frankapan ili Anž Frankopan (? — Senj, 29. studenog 1393.), hrvatski velikaš, hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban iz hrvatske velikaške obitelji Frankapan. Bio je sin krčkog kneza Bartola VIII. Godine 1352. oženio se Anom, kćeri grofa Meinharda VII. Goričkog, a 1360. godine preuzeo je s bratom Stjepanom II. (I.) obiteljske posjede, koje su pet godina kasnije međusobno podijelili. Ivanu je pripala polovica Vinodola te čitava Gatanska županija s Otočcem i Brinjem, a vjerojatno i županija Drežnik sa Slunjem i otada je često boravio u Senju, Brinju i Otočcu.[1] W latach sześćdziesiątych uczestniczył w kilku misjach dyplomatycznych w służbie węgiersko-chorwackiego króla Ludwika I (1342–1382). Po śmierci króla Ivan poparł córkę króla Marię, a jego brat Stjepan zgodził się na Andegawena Karola III. księcia Durazzo. Ivan znacząco przyczynił się do uwolnienia więzionej królowej Marii w czerwcu 1387 r., która była trzymana w Novigradzie (Żupania zadarska). Za tę pomoc król Zygmunt podarował mu miasto Cetin i powiat Klokoč w powiecie zagrzebskim. Tijekom 60-ih godina 14. stoljeća sudjelovao je u više diplomatskih misija u službi ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. (1342.-1382.). Nakon kraljeve smrti, Ivan je podupirao kraljevu kćer Mariju, a njegov brat Stjepan pristao je uz napuljskog Anžuvinca, Karla II. Dračkog. Ivan je znatno pridonio oslobođenju zarobljene kraljice Marije u lipnju 1387. godine, a bila je zatočena u Novigradu (Zadarska županija). Za te zasluge mu je kralj Žigmund darovao grad Cetin i kotar Klokoč u Zagrebačkoj županiji. W 1389 r. Iwan V. popadł w konflikt z [[Kurjaković]ami, książętami z Kurbavy, dlatego musiał szukać pomocy u Wenecjan, jednocześnie pomagając ludności Zadaru i atakując Vranę, której właścicielem był Ivan Paližna. Godine 1389. Ivan V. sukobio se s krbavskim knezovima Kurjakovićima te je zbog toga morao potražiti pomoć u Mlečana, a istodobno je pomagao Zadranima i napadao Vranu koju je držao Ivan Paližna. W 1390 r. król Zygmunt mianował go chorwackim banem. Kralj Žigmund imenovao ga je 1390. hrvatskim banom. BilješkeVanjske poveznice
|
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||