Lackfi I. István: Różnice pomiędzy wersjami
| Linia 1: | Linia 1: | ||
| − | [[Kategoria: | + | [[Kategoria:1h]] |
{{Uwaga| | {{Uwaga| | ||
|strona = https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_I._Lackovi%C4%87 | |strona = https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_I._Lackovi%C4%87 | ||
| Linia 63: | Linia 63: | ||
|} | |} | ||
| − | '''Lackfi I. István''' (chor. ''Stjepan I. Lacković'') ( | + | '''Lackfi I. István''' (ppol. ''Stefan I Lackfi'',chor. ''Stjepan I. Lacković'') ( † 1353.), węgierski szlachcic pochodzenia niemieckiego. |
<small><small>'''Stjepan I. Lacković''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: Lackfy ili Lackfi István I.), (*? - †[[1353]].), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski [[ban]] iz velikaške obitelji [[Lacković]]. </small></small> | <small><small>'''Stjepan I. Lacković''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: Lackfy ili Lackfi István I.), (*? - †[[1353]].), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski [[ban]] iz velikaške obitelji [[Lacković]]. </small></small> | ||
| Linia 69: | Linia 69: | ||
== Życiorys == | == Życiorys == | ||
| − | + | Syn założyciela rodu - [[Hermán Lack|Ladislava (Lacka)]]. Posiadał tytuł księcia Siedmiogrodu, władcy prowincji, która w tym czasie (XIV wiek) była integralną częścią Królestwa Wegier. | |
<small><small>Stjepan I. Lacković bio je sin osnivača obiteljske loze - Ladislava (Lacka). Imao je [[titula|titulu]] [[Erdelj|erdeljskog]] (transilvanijskog) [[vojvoda|vojvode]], gospodara pokrajine koja je u ono vrijeme ([[14. stoljeće]]) bila sastavni dio [[Kraljevina Ugarska|Ugarskog kraljevstva]]. </small></small> | <small><small>Stjepan I. Lacković bio je sin osnivača obiteljske loze - Ladislava (Lacka). Imao je [[titula|titulu]] [[Erdelj|erdeljskog]] (transilvanijskog) [[vojvoda|vojvode]], gospodara pokrajine koja je u ono vrijeme ([[14. stoljeće]]) bila sastavni dio [[Kraljevina Ugarska|Ugarskog kraljevstva]]. </small></small> | ||
| − | W 1350 r. został | + | W 1350 r. został [[Ban Dalmacji i Chorwacji|banem Dalmacji i Chorwacji]] i pełnił tę funkcję do 1352 r. 30 października 1350 r. król [[I. Lajos|Ludwik I]] podarował mu [[Međimurje]] wraz z fortem [[Čakovec]] i św. Jeleną (gdzie jego syn [[Lackfi II. István|Stefan II]] założył później klasztor) i przez następne 47 lat, aż do 1397 r., ta najbardziej wysunięta na północ część Chorwacji była własnością rodu Lackfi/Lacković. |
<small><small>Godine [[1350]]. izabran je za bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i tu je dužnost obnašao do [[1352]]. Dana [[30. listopada]] [[1350]]. kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ljudevit (Ludovik) I. Anžuvinac]] darovao mu je [[Međimurje]] zajedno s [[Čakovec|čakovečkom utvrdom]] i [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetom Jelenom]] (gdje je njegov sin [[Stjepan II. Lacković|Stjepan II.]] kasnije osnovao samostan), te je sljedećih 47 godina, sve do [[1397]]., taj najsjeverniji kraj [[Hrvatska|Hrvatske]] bio u vlasništvu obitelji [[Lacković]]. </small></small> | <small><small>Godine [[1350]]. izabran je za bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i tu je dužnost obnašao do [[1352]]. Dana [[30. listopada]] [[1350]]. kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ljudevit (Ludovik) I. Anžuvinac]] darovao mu je [[Međimurje]] zajedno s [[Čakovec|čakovečkom utvrdom]] i [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetom Jelenom]] (gdje je njegov sin [[Stjepan II. Lacković|Stjepan II.]] kasnije osnovao samostan), te je sljedećih 47 godina, sve do [[1397]]., taj najsjeverniji kraj [[Hrvatska|Hrvatske]] bio u vlasništvu obitelji [[Lacković]]. </small></small> | ||
| − | + | Brał udział w licznych bitwach i wojnach prowadzonych przez króla Ludwika w połowie XIV wieku, w tym w bitwach z miastami Averse i Neapolem Italii | |
<small><small>Vršeći najviše zapovjedne dužnosti, sudjelovao je brojnim bitkama i ratovima koje je vodio kralj Ljudevit sredinom 14. stoljeća, među kojima su bitke kod gradova [[Aversa|Averse]] i [[Napulj]]a u današnjoj [[Italija|Italiji]]. </small></small> | <small><small>Vršeći najviše zapovjedne dužnosti, sudjelovao je brojnim bitkama i ratovima koje je vodio kralj Ljudevit sredinom 14. stoljeća, među kojima su bitke kod gradova [[Aversa|Averse]] i [[Napulj]]a u današnjoj [[Italija|Italiji]]. </small></small> | ||
| Linia 83: | Linia 83: | ||
== Rodzina == | == Rodzina == | ||
| − | István miał sześcioro dzieci, w tym | + | István miał sześcioro dzieci, w tym Stefana II, również wybitnego chorwackiego bana. |
<small><small>Stjepan I. imao je šestero djece, među kojima i [[Stjepan II. Lacković|Stjepana II.]], također istaknutog hrvatskog bana. </small></small> | <small><small>Stjepan I. imao je šestero djece, među kojima i [[Stjepan II. Lacković|Stjepana II.]], također istaknutog hrvatskog bana. </small></small> | ||
Wersja z 15:23, 27 mar 2020
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku chorwackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku chorwackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
Lackfi I. István (ppol. Stefan I Lackfi,chor. Stjepan I. Lacković) ( † 1353.), węgierski szlachcic pochodzenia niemieckiego. Stjepan I. Lacković (na mađarskom: Lackfy ili Lackfi István I.), (*? - †1353.), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban iz velikaške obitelji Lacković. ŻyciorysSyn założyciela rodu - Ladislava (Lacka). Posiadał tytuł księcia Siedmiogrodu, władcy prowincji, która w tym czasie (XIV wiek) była integralną częścią Królestwa Wegier. Stjepan I. Lacković bio je sin osnivača obiteljske loze - Ladislava (Lacka). Imao je titulu erdeljskog (transilvanijskog) vojvode, gospodara pokrajine koja je u ono vrijeme (14. stoljeće) bila sastavni dio Ugarskog kraljevstva. W 1350 r. został banem Dalmacji i Chorwacji i pełnił tę funkcję do 1352 r. 30 października 1350 r. król Ludwik I podarował mu Međimurje wraz z fortem Čakovec i św. Jeleną (gdzie jego syn Stefan II założył później klasztor) i przez następne 47 lat, aż do 1397 r., ta najbardziej wysunięta na północ część Chorwacji była własnością rodu Lackfi/Lacković. Godine 1350. izabran je za bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i tu je dužnost obnašao do 1352. Dana 30. listopada 1350. kralj Ljudevit (Ludovik) I. Anžuvinac darovao mu je Međimurje zajedno s čakovečkom utvrdom i Svetom Jelenom (gdje je njegov sin Stjepan II. kasnije osnovao samostan), te je sljedećih 47 godina, sve do 1397., taj najsjeverniji kraj Hrvatske bio u vlasništvu obitelji Lacković. Brał udział w licznych bitwach i wojnach prowadzonych przez króla Ludwika w połowie XIV wieku, w tym w bitwach z miastami Averse i Neapolem Italii Vršeći najviše zapovjedne dužnosti, sudjelovao je brojnim bitkama i ratovima koje je vodio kralj Ljudevit sredinom 14. stoljeća, među kojima su bitke kod gradova Averse i Napulja u današnjoj Italiji. RodzinaIstván miał sześcioro dzieci, w tym Stefana II, również wybitnego chorwackiego bana. Stjepan I. imao je šestero djece, među kojima i Stjepana II., također istaknutog hrvatskog bana. |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- 1h
- Banowie Dalmacji i Chorwacji
- Banowie całej Slawonii
- Chorwaccy szlachcice
- Klany
- Klan Hermann
- Nieznana data urodzenia
- Rody
- Ród Lackfi
- Sędziowie królewscy
- Urodzeni w XIV wieku
- Urzędnicy Królestwa Węgier
- Węgierscy dygnitarze historyczni
- Węgierscy urzędnicy królewscy
- Władcy ery Andegawenów
- Wojewodowie Siedmiogrodu
- Zmarli w 1353
- Zmarli w XIV wieku