Katarina Tomašević: Różnice pomiędzy wersjami
| Linia 71: | Linia 71: | ||
|boxstyle_5=background-color: #fcb; | |boxstyle_5=background-color: #fcb; | ||
|1= 1. '''Katarina''' | |1= 1. '''Katarina''' | ||
| − | |2= 2. [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš Kotromanić]] | + | |2= 2. '''[[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš Kotromanić]]''' |
| − | |3= 3. [[Katarina Kosača]] | + | |3= 3. '''[[Katarina Kosača]]''' |
|4= 4. [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja Kotromanić]] | |4= 4. [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja Kotromanić]] | ||
|5 =5. ? | |5 =5. ? | ||
Wersja z 13:47, 3 maj 2020
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku bośniackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku bośniackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
: Ako ste tražili članak o drugoj osobi, pogledajte Katarina Kotromanić (čvor). Katarina Tomašević Kotromanić (pol. Katarzyna Tomaszewicz Kotromanicz, serbo-chor. Katarina Tomašević Kotromanić/Катарина Томашевић Котроманић) (* ok.1456÷1459, † 1464÷ po 1474), bośniacka królewna, córka króla Stefana Tomaša Kotromanićia i królowej Katarzyny Kosačy. Miała starszego przyrodniego brata, Stjepana Tomasevica, syna jej ojca i żołnierza, Vojača oraz starszego brata, Zygmunta (później Ishak-bey Kraloglu). Jej muzułmańskie imię to Tarihi Hanuma. Katarina Tomašević Kotromanić (oko 1456 ili 1459 - 1464 ili nakon 1474) je bila kćerka kralja Stjepana Tomaša Kotromanića i kraljice Katarine Kosače. Imala je starijeg polubrata, Stjepan Tomašević Stjepana Tomaševića, sina njenog oca i krstjanke Vojače, te starijeg brata Sgismunda. Njeno muslimansko ime je bilo Tarihi Hanuma. DzieciństwoHistorycy nie zgadzają się co do roku jej urodzenia. Niektórzy twierdzą, że miała ona dziewięć lat w chwili upadku Bośni [1], co oznacza, że urodziła się około 1456 r., Inni twierdzą, że miała trzy lata, co byłoby, gdyby urodziła się w 1459 r. [2] Historičari se ne slažu oko godine njenog rođenja. Jedni tvrde da je u trenutku pada Bosne imala devet godina[1], što bi značilo da je rođena oko 1456. godine, a drugi da je imala tri godine, što bi bilo da je rođena 1459. godine[2] Ojciec Katariny zmarł 10 lipca 1461 r., z koroną bośniacką przejmuje po nim jej starszy przyrodni brat, Stefan Tomašević. Katarina nadal mieszkała ze swoją matką i bratem na dworze swojego brata i jego żony, królowej Marii. Katarinin otac je umro 10. jula 1461. godine, te bosansku krunu naslijeđuje njen stariji polubrat Stjepan Tomašević. Katarina je sa majkom i bratom nastavila živjeti na dvoru svoga brata i njegove žene, kraljice Marije. Upadek BośniPrzybyłe ze wschodu Imperium Osmańskiego podbiły Bośnię, a król Stefan Tomašević, przyrodni brat Katariny, zakończył swoje życie broniąc swego tronu. Zygmunt i Katarina zostali wysłani do Stambułu, gdzie przeszli na islam [2]. Możliwe, że ich transfer zorganizował Ahmed-paša Hercegović Kosača, przyrodni brat ich matki Katariny Kosačy. [3] W chwili upadku Bośni przeważnie Katarina i jej brat i matka przebywali w letniej rezydencji królowej Katarzyny w twierdzy Kozograd koło Fojnicy. Może to być sama Fojnica. Według legendy Katarina i Zygmunt zostali schwytani gdzieś w pobliżu kawalerii, gdzie zostali przechwyceni przez Turków. Osmanlijske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević, Katarinin polubrat, je okončao svoj život braneći svoj tron. Sigismund i Katarina su bili poslani u Istanbul, gdje su prešli na islam.[2] Moguće je da je njihovo prebacivanje organizirao Ahmed-paša Hercegović Kosača, polubrat njihove majke Katarine.[3] Uglavnom Katarina je sa bratom i majkom u trenutku pada Bosne boravila u ljetovalištu kraljice Katarine, u tvrđavi Kozograd kod Fojnice. Moguće je da je u pitanju i sama Fojnica. Prema legendi Katarina i Sigismund su uhvaćeni negdje u blizini Konjica, gdje su ih presreli Osmanlije. Mauzoleum w SkopjePlik:Gazi Baba 07.05 (38).jpg Obnovljeno turbe Katerine u park-šumi Gazi Baba, Skoplje Według legendy pochowano ją w Skopje, gdzie Isa-beg Ishakovic później wzniósł mauzoleum. Mauzoleum rzekomo znajdowało się na wzgórzu Urjan Babi, na cmentarzu przy drodze o nazwie Hadžilar Jolu, gdzie pochowana została nieznana Kral K'zi, czyli bośniacka księżniczka. Jeśli ta teoria jest prawidłowa, można założyć, że mieszkała i umarła w Skopje. [4] Zaopiekował się nim Isa-beg Ishaković, któremu powierzono opiekę. Prema legendi, sahranjena je u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishaković kasnije podigao turbe. Turbe se navodno nalazilo na brežuljku Urjan Babi, u mezarju pored puta zvanog Hadžilar Jolu, a pokopana je bila izvjesna Kral K'zi, odnosno bosanska princeza. Ukoliko je ova teorija tačna, može se pretpostaviti da je živjela i umrla u Skopju.[4]O njoj se brinuo Isa - beg Ishaković , kojem je bila data na čuvanje. ŚmierćHistorycy nie zgadzają się co do daty śmierci tej bośniackiej księżniczki. Istnieją dwie następujące teorie na temat śmierci Katariny:
Wszyscy zgadzają się, że Katarina zmarła młodo. Historičari se ne slžu oko datuma smrti ove bosanske princeze . Postoje dvije sljedeće teorije o Katarininoj smrti :
Svi se slažu da je Katarina umrla mlada. Przodkowie
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Przypisy
- ↑ Franjo Šanjek: Fenomen "krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu: sbornik radova, Institut za istoriju, 2005.
- ↑ 2,0 2,1 Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, Mehmed the Conqueror and His Time, Princeton University Press, 1992.
- ↑ behar.hr/arhiv/Behar-95.pdf
- ↑ Enver Imamović: Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih, Međunarodni centar za mir, 1995.