Lackfi I. István
Za: [1]
Za: [2]
| Poprzednik: | Wojewoda Siedmiogrodu (1344-1350) |
Następca: |
| Sirokai Miklós | Gönyüi Tamás |
| Poprzednik: | Ban Chorwacji i Dalmacji (1350-1352) |
Następca: |
| Babonić I. János | Bánffy I. Miklós |
| Poprzednik: | Ban Slawonii (1351-1353) |
Następca: |
| Ugali Pál István | Bánffy I. Miklós |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||
| Seal of Stephen I Lackfi, 1348 Seal of Stephen I Lackfi, 1348 | ||
| Lord of Simontornya | ||
| succession | Voivode of Transylvania | |
| Okres | 1344–1350 | |
| poprzednik | Nicholas Sirokai | |
| następca | Thomas Gönyűi | |
| żona | 1, unidentified (died 1343) 2, Agnes Puchaim (since 1346) | |
| dzieci | < | |
| Ród | {{{noble_family}}} | |
| ojciec | Lack Hermán | |
| data urodzenia | c. 1305 | |
| data śmierci | 1353 | |
Stjepan I. Lacković (na mađarskom: Lackfy ili Lackfi István I.), (*? - †1353.), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban iz velikaške obitelji Lacković.
Životopis
Stjepan I. Lacković bio je sin osnivača obiteljske loze - Ladislava (Lacka). Imao je titulu erdeljskog (transilvanijskog) vojvode, gospodara pokrajine koja je u ono vrijeme (14. stoljeće) bila sastavni dio Ugarskog kraljevstva.
Godine 1350. izabran je za bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i tu je dužnost obnašao do 1352. Dana 30. listopada 1350. kralj Ljudevit (Ludovik) I. Anžuvinac darovao mu je Međimurje zajedno s čakovečkom utvrdom i Svetom Jelenom (gdje je njegov sin Stjepan II. kasnije osnovao samostan), te je sljedećih 47 godina, sve do 1397., taj najsjeverniji kraj Hrvatske bio u vlasništvu obitelji Lacković.
Vršeći najviše zapovjedne dužnosti, sudjelovao je brojnim bitkama i ratovima koje je vodio kralj Ljudevit sredinom 14. stoljeća, među kojima su bitke kod gradova Averse i Napulja u današnjoj Italiji.
Stjepan I. imao je šestero djece, među kojima i Stjepana II., također istaknutog hrvatskog bana.