Katarina Tomašević
| Strona | Autorzy | Nota |
| [1] | [2] | Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku bośniackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku bośniackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach. |
: Ako ste tražili članak o drugoj osobi, pogledajte Katarina Kotromanić (čvor). Katarina Tomašević Kotromanić (ok. 1456 lub 1459 - 1464 lub po 1474) była córką króla Stefana Tomaša Kotromanića i królowej Katariny Kosačy. Miała starszego przyrodniego brata, Stjepana Tomasevica, syna jej ojca i żołnierza, Vojača oraz starszego brata, Sgismunda. Jej muzułmańskie imię to Tarihi Hanuma. Katarina Tomašević Kotromanić (oko 1456 ili 1459 - 1464 ili nakon 1474) je bila kćerka kralja Stjepana Tomaša Kotromanića i kraljice Katarine Kosače. Imala je starijeg polubrata, Stjepana Tomaševića, sina njenog oca i krstjanke Vojače, te starijeg brata Sgismunda. Njeno muslimansko ime je bilo Tarihi Hanuma. Spis treściDjetinjstvoHistorycy nie zgadzają się co do roku jej urodzenia. Niektórzy twierdzą, że miała ona dziewięć lat w chwili upadku Bośni [1], co oznacza, że urodziła się około 1456 r., Inni twierdzą, że miała trzy lata, co byłoby, gdyby urodziła się w 1459 r. [2] Historičari se ne slažu oko godine njenog rođenja. Jedni tvrde da je u trenutku pada Bosne imala devet godina[1], što bi značilo da je rođena oko 1456. godine, a drugi da je imala tri godine, što bi bilo da je rođena 1459. godine[2] Ojciec Katariny zmarł 10 lipca 1461 r., A Koroną Bośniacką zastępuje jej starszy przyrodni brat, Stjepan Tomasevic. Katarzyna nadal mieszkała ze swoją matką i bratem na dworze swojego brata i jego żony, królowej Marii. Katarinin otac je umro 10. jula 1461. godine, te bosansku krunu naslijeđuje njen stariji polubrat Stjepan Tomašević. Katarina je sa majkom i bratom nastavila živjeti na dvoru svoga brata i njegove žene, kraljice Marije. Pad BosneOsmanlijske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević, Katarinin polubrat, je okončao svoj život braneći svoj tron. Sigismund i Katarina su bili poslani u Istanbul, gdje su prešli na islam.[2] Moguće je da je njihovo prebacivanje organizirao Ahmed-paša Hercegović Kosača, polubrat njihove majke Katarine.[3] Uglavnom Katarina je sa bratom i majkom u trenutku pada Bosne boravila u ljetovalištu kraljice Katarine, u tvrđavi Kozograd kod Fojnice. Moguće je da je u pitanju i sama Fojnica. Prema legendi Katarina i Sigismund su uhvaćeni negdje u blizini Konjica, gdje su ih presreli Osmanlije. Turbe u Skopju?Plik:Gazi Baba 07.05 (38).jpg Obnovljeno turbe Katerine u park-šumi Gazi Baba, Skoplje Prema legendi, sahranjena je u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishaković kasnije podigao turbe. Turbe se navodno nalazilo na brežuljku Urjan Babi, u mezarju pored puta zvanog Hadžilar Jolu, a pokopana je bila izvjesna Kral K'zi, odnosno bosanska princeza. Ukoliko je ova teorija tačna, može se pretpostaviti da je živjela i umrla u Skopju.[4]O njoj se brinuo Isa - beg Ishaković , kojem je bila data na čuvanje. SmrtHistoričari se ne slžu oko datuma smrti ove bosanske princeze . Postoje dvije sljedeće teorije o Katarininoj smrti :
Svi se slažu da je Katarina umrla mlada. Preci
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Przypisy
- ↑ Franjo Šanjek: Fenomen "krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu: sbornik radova, Institut za istoriju, 2005.
- ↑ 2,0 2,1 Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, Mehmed the Conqueror and His Time, Princeton University Press, 1992.
- ↑ behar.hr/arhiv/Behar-95.pdf
- ↑ Enver Imamović: Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih, Međunarodni centar za mir, 1995.