Franjo Berislavić

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania


Franjo Berislavić (chor.)

Ban Jajce
Ban Jajce
Okres od 1494, 1499
do 1494, 1503
Dane biograficzne
Ród Berislavići
Pochodzenie chorwackie
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Urodziny nieznana
Śmierć 1517

Franjo Berislavić (* nieznana, † 1517) [1], chorwacki szlachcic z rodziny [[Berislavić], z gałęzi rodziny Berislavić Grabarski.[1] Wojskowy i dyplomata. Przez dwie kadencje służył jako [[ban Jajce] (1494, 1499-1503).[2]

Jest synem Ivana Berislava. [3]

Sin je Ivana Berislava.[3]


Podobnie jak inni Berislavici, miał bezpośredni motyw do obrony wschodnich części Chorwacji przed Turkami, ponieważ jego majątki znajdowały się blisko granicy. Dlatego wkrótce stał się zakazem w Jajce. [2]

Kao i drugi Berislavići, imao je neposredni motiv braniti istočne krajeve Hrvatske od Turaka, budući da su mu posjedi bili blizu granice. Stoga je ubrzo postao banom u Jajcu.[2]

Franjo Berislavić i jego kuzyn Ivan byli po stronie Ivaniša Korvina w konfliktach, które wybuchły po śmierci Matijaša Korvina. [4]

Franjo Berislavić i njegov bratić Ivan bili su na strani Ivaniša Korvina u sukobima koji su izbili nakon što je umro Matijaš Korvin.[4]

Po raz pierwszy został zakazem Jajce banovina w 1494 roku. [3] Wkrótce poślubił wdowę po serbskim despocie Vuku Brankovicu, Barbarę Frankapan, która doprowadziła go do władzy z potężnymi chorwackimi szlachcicami Frankapan, ale także z serbskimi despotami i trafił do wielkich majątków: Bijele Stijene, Totuševina, Komogovina z Gradušem ... [3] Z jakiegoś powodu on i jego żona wypadli z łask króla, co było w dużej mierze spowodowane wzmocnieniem majątku, co prawdopodobnie sprawiło, że niektórzy potężni ludzie poczuli się zagrożeni. W czerwcu 1495 r. Zakończono jego wspólne wygnanie z Baltazarem Baćanem, a na początku 1496 r. Królem Władysławem II. przekazał majątek będący spadkiem zmarłego męża Barbary Frankopan Tomiemu Bakačowi, a powodem były „negocjacje i handel z Turkami” [3].

Banom je Jajačke banovine prvi put postao 1494. godine.[3] Uskoro se oženio udovicom srpskog despota Vuka Brankovića Barbarom Frankapan, čime je došao u svojtu s moćnim hrvatskim velikašima Frankapanima, ali i sa srpskim despotima te je došao do velikih imanja: Bijele Stijene, Totuševine, Komogovine s Gradušom...[3] Iz nekih su razloga on i supruga pali u nemilost kod kralja, čemu je mnogo pridonijelo njegovo imovinsko jačanje zbog čega su se vjerojatno neki moćnici osjetili ugroženim. Lipnja 1495. njegovo zajedničko banovanje s Baltazarom Baćanom prekinuto je, a početkom 1496. kralj Vladislav II. je posjede koji su bili baština pok. supruga Barbare Frankopan predao Tomi Bakaču, a razlog su bili "zbog pregovora i trgovine s Osmanlijama".[3]

W 1498 roku udało mu się zmyć oskarżenia, w których zasługą jest reputacja rodziny jego żony, zasługi rodziny i tak dalej. W tym czasie był on bardzo ważną postacią dla Królestwa Chorwacji, ponieważ źródła historyczne wspominają o nim jako szlachcicu, który był zobowiązany dostarczyć wojsko do obrony państwa. [3] Potem nastąpił okres krótkiego wytchnienia (podczas którego ponownie został zakazem), ponieważ kierunek przewrotu osmańskiego w tamtych latach był skierowany na regiony chorwackie pod panowaniem weneckim. [3] Franciszek zdawał sobie sprawę, że zajmie to niewiele czasu, o czym świadczy jego list do księcia Splitu w 1499 r., W którym poinformował go o przygotowaniach tureckich, błagał o pomoc, ale też oferował pomoc, gdyby Turcy zaatakowali Wenecjan. [4] To niezwykłe, że w tamtych czasach Franciszek twierdził, że Jajce był dobrze zaopatrzony w siłę roboczą i logistykę. [4]

1498. se godine uspio oprati od optužaba, u čemu su zasluge ugled supruzine obitelji, zasluge njegove obitelji i tako dalje. U to je vrijeme vrlo važnom osobom za Hrvatsko Kraljevstvo jer ga povijesni izvori spominju kao velikaša koji je bio obvezan davati postrojbe za obranu države.[3] Uslijedilo je razdoblje kratkog ratnog predaha (kroz koje je opet postao banom), jer je smjer osmanskog udara tih godina bio usmjeren na hrvatske krajeve pod mletačkom vlašću.[3] Franjo je bio svjestan da će to kratko potrajati, što svjedoči njegovo pismo splitskom knezu 1499. u kojem ga je obavijestio o turskim pripremama, molio za pomoć ali i također nudi pomoć ako ih Turci napadnu Mlečane.[4] Neobično je što za onodobne okolnosti Franjo je tvrdio da je Jajce dobro opskrbljeno ljudstvom i logistički.[4]

W XVI wieku zaręczył się dyplomatycznie jako król. [2] Pracował nad utworzeniem sojuszu wojskowego Republiki Weneckiej, papieża i króla Władysława II. Jagelovic. [2] Próbował przekonać Wenecjan, z którymi skądinąd utrzymywał stosunki, aby nie zawarli rozejmu z Turkami. Zadziałało. Amunicję kupowano również w Wenecji. Sojusz wojskowy został zrealizowany podczas odblokowania Jajce w 1501 roku. [4]

1500-ih se je diplomatski angažirao za kralja.[2] Radio je na stvaranju vojnog saveza Mletačke Republike, pape i kralja Vladislava II. Jagelovića.[2] Nastojao je nagovoriti Mletke, s kojima je inače održavao sveze, neka ne sklope primirje s Turcima. U tome se uspjelo. Nabavljeno je i strjeljivo od Mletaka. Vojni je savez sproveden u djelo pri deblokadi Jajca 1501. godine.[4]

W 1501 r. Ponownie został zakazem Jajce. [3] W 1501 r. Baltazar Batthyány został mianowany zakazem, ale unikał objęcia urzędu i wkraczania do miasta [5], z drugiej strony od 1502 r. Ban Franjo Berislavić poprosił króla o zwolnienie go z zakazu w Jajce; przypuszcza się, że było to spowodowane względami finansowymi, gdyż pensja, która miała zapewnić dostawę towarów niezbędnych do obrony Jajce banovina, nie dotarła. [4] Przecież Franciszek nie był aktywnym uczestnikiem obrony ani nie wysyłał wojsk na pozycje. [5]

1501. je ponovno postao jajačkim banom.[3] 1501. Baltazar Baćan (Baltazar Batthyány) postavljen je za bana, no izbjegavao je preuzeti dužnost i ući u grad,[5] a s druge strane, od 1502. je ban Franjo Berislavić tražio od kralja razriješiti ga banske dužnosti u Jajcu; pretpostavlja se da je zbog novčarskih raloga, jer plaća koja je trebala osigurati opskrbu dobrima nuždnim za obranu Jajačke banovine nije stigla.[4]  Naposljetku Franjo nije bio aktivnim sudionikom obrane niti je slao postrojbe na položaje. [5] 

Ponieważ obaj unikali obrony, Turcy wykorzystali niezabezpieczoną granicę iw 1502 r. Poważnie zdewastowali region Vrbas. [5] Z tego powodu sam król interweniował i ostrzegał, ale to też nie pomogło, ponieważ Franciszek był na niechcianej służbie również w następnym roku. [5] Franciszek został zdelegalizowany, co również odbyło się na jego koszt (pomagał mu też Ivaniš Korvin, odwdzięczając się im za wsparcie, jakie mu udzielili po konfliktach po śmierci Macieja [4]), [3] [4] [5 ] naznaczone również ulepszeniami infrastrukturalnymi. Zbudował drogę, miał drogę łączącą Brod i Jajce. Mówi o tym głagolicki napis na tablicy przy tej drodze „W czasach ewentualnego księcia Ferenca Berisalicia”. [5]

Zbog toga što su oboje izbjegavali primiti se obrane, Turci su iskoristili nezaštićenu granicu te 1502. teško opustošilo vrbaški kraj.[5] Zbog toga intervenirao je i sam kralj koji je opomenuo, no ni to nije pomoglo, jer je Franjo bio na neželjenoj dužnosti i iduće godine. [5] Franjino je banovanje, koje i je njemu bilo na trošak (pomagao ga je i Ivaniš Korvin, oduživši im se za potporu koju su mu dali nakon u sukobima nakon Matijaševe smrti[4]),[3][4][5] obilježeno i infrastrukturnim poboljšanjima.[5] Dao je izgraditi cestovnu prometnicu dao izgraditi cestu koja je povezala Brod i Jajce. O tome govori glagoljski natpis na ploči na toj cesti "Va vrime uzmožnog kneza Ferenca Berisalića".[5]

Wenecjanie jednak zawarli rozejm z Turkami pod koniec 1502 roku. [4] Na szczęście dla Chorwacji presja turecka osłabła w 1503 r. [4] 13 lipca 1503 r. Król nakazał Stjepanowi z Gorbonoku i Klementowi Szemere przejąć obowiązki zakazu Franjo Berislavića [5]. Gdy antyturecki sojusz państw chrześcijańskich rozpadł się, 20 sierpnia 1503 r. Król Władysław podpisał również zawieszenie broni z Turkami. [4]

Mlečani su ipak sklopili s Turcima primirje koncem 1502. godine.[4]  Na sreću po Hrvatsku, turski je pritisak popustio 1503. godine.[4] 13. srpnja 1503. kralj je naložio neka Stjepan od Gorbonoka i Klement Szemere preuzmu dužnost bana od Franje Berislavića.[5] Budući da se je raspao protuturski savez kršćanskih država, 20. kolovoza 1503. kralj je Vladislav također potpisao primirje s Turcima.[4] 

W 1504 r. Był panem twierdzy Lobor, którą przejął od Ivaniša Korvina [6].

1504. gospodar je utvrde Lobora koju je preuzeo od Ivaniša Korvina.[6]

Od 1511 do 1513 był zastępcą zakazu Jajce banovina, podczas gdy jego kuzyn Ivan Berislavić był zakazem [2].

Od 1511. do 1513. godine bio je zamjenikom bana Jajačke banovine dok je banom bio njegov bratić Ivan Berislavić.[2]

Miał też żonę Margaret z domu Székely, która przeżyła go, ale jego synowie go nie przeżyli. [1]

Imao je i suprugu Margaretu rođena Székely, koja ga je nadživjela, no njegovi sinovi ga nisu nadživjeli.[1]

Przypisy

  1. 1,0 1,1 Scrinia slavonica 9 (2009.) Stanko Andrić: Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku. Prilozi za lokalnu povijest.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Błąd rozszerzenia cite: Błąd w składni elementu <ref>. Brak tekstu w przypisie o nazwie bibirbhr
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Povijesni prilozi 31., 71.-85. (2006.) Marija Karbić: Hrvatsko plemstvo u borbi protiv Osmanlija. Primjer obitelji Berislavića Grabarskih iz Slavonije, str. 73.-74.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 4,9 Povijesni prilozi 31., 71.-85. (2006.) Marija Karbić: Hrvatsko plemstvo u borbi protiv Osmanlija. Primjer obitelji Berislavića Grabarskih iz Slavonije, str. 75.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 5,7 Povijesni prilozi 31., 71.-85. (2006.) Marija Karbić: Hrvatsko plemstvo u borbi protiv Osmanlija. Primjer obitelji Berislavića Grabarskih iz Slavonije, str. 76.
  6. Branko Nadilo: Utvrde. Ostaci utvrda na jugozapadnim obroncima Ivanščice, Građevinar 55 (2003), str. 752