Kanizsai István: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 12: Linia 12:
 
|
 
|
 
{{Urzędnik infobox
 
{{Urzędnik infobox
  |urzędnik          = Kán I. László<br>Ladislaus I Kán
+
  |urzędnik          = Kanizsai István<br>Stjepan Kaniški
 
  |imiona            =  
 
  |imiona            =  
 
  |tytulatura        = Palatyn Węgier
 
  |tytulatura        = Palatyn Węgier
  |grafika          = Ladislaus I Kán seal 1236.jpg
+
  |grafika          =  
  |opis grafiki      = Pieczęć László I Kána (1236)
+
  |opis grafiki      =  
  |herb              =  
+
  |herb              = Coa Hungary Family Kanizsay.svg
 
  |opis herbu        =  
 
  |opis herbu        =  
 
  |faksymile        =  
 
  |faksymile        =  

Wersja z 12:11, 28 wrz 2019

Za: [1]


Kanizsai István
Stjepan Kaniški

Palatyn Węgier
Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg
Palatyn Węgier
Okres od 1242
do 1245
Poprzednik Buzád-Hahót II. Arnold
Następca Türje II. Dénes
Ban Slawonii
Okres 1242
Poprzednik Türje II. Dénes
Następca Rastislav Mstislavić
Dane biograficzne
Klan {{{klan}}}
Ród Kán
Rodzina {{{rodzina}}}
Pochodzenie węgierskie
Państwo Chorwacja w unii
personalnej z Węgrami ???
Śmierć 1288
Ojciec Kán I. Gyula
Matka Helena N
Żona nieznana
Dzieci II. László
III. Gyula
Miklós
córka NN
Sukcesy {{{dokonania}}}

Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.).

Životopis

Bio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1]

Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2]

Bilješke

Vanjske poveznnice



40px Nedovršeni članak Kanizsai István koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Kategorija:U izradi, Hrvatski banovi


Szablon:GLAVNIRASPORED:Kaniški, Stjepan Kategorija:Hrvatski biskupi Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Mađarsko plemstvo