Kanizsai István: Różnice pomiędzy wersjami

Z Felczak story
Przejdź do nawigacji Przejdź do wyszukiwania
Linia 1: Linia 1:
Za: [https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Kani%C5%A1ki]
+
[[Kategoria:Nieprzetłumaczone z chorwackiego]]
 +
{{Uwaga|
 +
|strona  = https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Kani%C5%A1ki
 +
|autorzy = https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Stjepan_Kani%C5%A1ki&action=history
 +
|nota    = chorwacki
 +
}}
  
 +
{|
 +
|
 +
|}
 +
 +
{|
 +
|-style="vertical-align:top;"
 +
|
 
{{Redoslijed|
 
{{Redoslijed|
 
|poprzednik        = [[Rátót V. Leusták]]
 
|poprzednik        = [[Rátót V. Leusták]]
Linia 18: Linia 30:
 
}}
 
}}
  
 +
{|
 +
|
 +
|}
 +
 +
[[Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg|250px|left|Grb velikaške obitelji Kaniški]]
 +
'''Stjepan Kaniški (Kanižaj)''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Stephanus de Kanisa de genere Ossl'', [[mađarski jezik|mađ.]] ''Kanizsai István'') (? — [[Zagreb]], 1375.), [[Mađari|ugarski]] velikaš iz [[plemstvo|plemićkog roda]] Osl, [[Dodatak:Popis zagrebačkih biskupa i nadbiskupa|zagrebački biskup]] (1356.-1375.) kao '''Stjepan III.''' i [[ban|banski namjesnik]] (1362.-1366.).
 +
 +
== Životopis ==
 +
 +
Bio je sin Lovre († 1330.), [[varaždin]]skog [[županija|župana]] i kaštelana [[Nagykanizsa|Nagykanizse]]. Spominje se u izvorima od [[1330.]] godine. Godine [[1343.]] spominje se kao [[kanonik]] lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I.]] (1342.-1382.) na putu u [[Italija|Italiju]], a [[1347.]] godine kao [[prepozit|prepošt]] u [[Budim]]u. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen [[1356.]], a posvećen [[1357.]] godine.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 +
 +
Bio je [[1358.]] godine u [[Zadar|Zadru]] među odličnicima koji su prisegnuli na mir s [[Mletačka Republika|Mlečanima]], a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora [[Nikola Széchy|Nikolom Széchyjem]] u [[Venecija|Veneciju]] kako bi od [[dužd]]a i [[Mlečani|mletačkih građana]] ishodio prisegu na mir. Imenovan je [[1362.]] banskim namjesnikom u [[Slavonija|Slavoniji]] te je [[1364.]] godine predsjedao [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] u [[Zagreb]]u i županijskoj skupštini u [[Križevci]]ma. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a [[1366.]] godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu ''Ivanu'' († 1369./70.) posjed [[Gostović]] s crkvom sv. Lovre u [[Križevačka županija|Križevačkoj županiji]]. Iste godine je uhićen po nalogu [[papa|pape]] [[Urban V.|Urbana V.]] (1362.-1370.) i odveden u [[Avignon]]. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do [[1370.]] godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 +
 +
== Przypisy ==
 +
{{izvori}}
 +
 +
== Vanjske poveznnice ==
 +
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]
  
{| align=right style="margin: 0 0 0 0; text-align: center; border:1px solid #aaaaaa; font-size: 85%; width: 250px;" class=box
 
|-
 
 
|
 
|
 
{{Urzędnik infobox
 
{{Urzędnik infobox
Linia 51: Linia 79:
 
  |rodzina          =  
 
  |rodzina          =  
 
  |pochodzenie      = węgierskie
 
  |pochodzenie      = węgierskie
  |państwo          = Chorwacja w unii<br>personalnej z Węgrami ???
+
  |państwo          = [[Królestwo Węgier]]<br>w unii personalnej<br>z [[Królestwem Chorwacji]]
 
  |data urodzenia    =  
 
  |data urodzenia    =  
 
  |miejsce urodzenia =  
 
  |miejsce urodzenia =  
Linia 72: Linia 100:
 
}}
 
}}
 
|}
 
|}
 
[[Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg|250px|left|Grb velikaške obitelji Kaniški]]
 
'''Stjepan Kaniški (Kanižaj)''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Stephanus de Kanisa de genere Ossl'', [[mađarski jezik|mađ.]] ''Kanizsai István'') (? — [[Zagreb]], 1375.), [[Mađari|ugarski]] velikaš iz [[plemstvo|plemićkog roda]] Osl, [[Dodatak:Popis zagrebačkih biskupa i nadbiskupa|zagrebački biskup]] (1356.-1375.) kao '''Stjepan III.''' i [[ban|banski namjesnik]] (1362.-1366.).
 
 
== Životopis ==
 
 
Bio je sin Lovre († 1330.), [[varaždin]]skog [[županija|župana]] i kaštelana [[Nagykanizsa|Nagykanizse]]. Spominje se u izvorima od [[1330.]] godine. Godine [[1343.]] spominje se kao [[kanonik]] lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I.]] (1342.-1382.) na putu u [[Italija|Italiju]], a [[1347.]] godine kao [[prepozit|prepošt]] u [[Budim]]u. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen [[1356.]], a posvećen [[1357.]] godine.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 
 
Bio je [[1358.]] godine u [[Zadar|Zadru]] među odličnicima koji su prisegnuli na mir s [[Mletačka Republika|Mlečanima]], a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora [[Nikola Széchy|Nikolom Széchyjem]] u [[Venecija|Veneciju]] kako bi od [[dužd]]a i [[Mlečani|mletačkih građana]] ishodio prisegu na mir. Imenovan je [[1362.]] banskim namjesnikom u [[Slavonija|Slavoniji]] te je [[1364.]] godine predsjedao [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] u [[Zagreb]]u i županijskoj skupštini u [[Križevci]]ma. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a [[1366.]] godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu ''Ivanu'' († 1369./70.) posjed [[Gostović]] s crkvom sv. Lovre u [[Križevačka županija|Križevačkoj županiji]]. Iste godine je uhićen po nalogu [[papa|pape]] [[Urban V.|Urbana V.]] (1362.-1370.) i odveden u [[Avignon]]. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do [[1370.]] godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 
 
== Przypisy ==
 
{{izvori}}
 
 
== Vanjske poveznnice ==
 
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]
 
  
 
{{SORTUJ:Kanizsai, Istvan}}
 
{{SORTUJ:Kanizsai, Istvan}}

Wersja z 07:58, 15 lis 2019

Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.).

Životopis

Bio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1]

Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2]

Przypisy

Vanjske poveznnice

Kanizsai István
Stjepan Kaniški

Palatyn Węgier
Ban całej Slawonii
Plik:Coa Hungary Family Kanizsay.svg
Palatyn Węgier
Okres od 1242
do 1245
Poprzednik Buzád-Hahót II. Arnold
Następca Türje II. Dénes
Ban całej Slawonii
Okres 1242
Poprzednik Türje II. Dénes
Następca Rastislav Mstislavić
Dane biograficzne
Ród Kán
Pochodzenie węgierskie
Państwo Królestwo Węgier
w unii personalnej
z Królestwem Chorwacji
Śmierć 1288
Ojciec Kán I. Gyula
Matka Helena N
Żona nieznana
Dzieci II. László
III. Gyula
Miklós
córka NN
Sukcesy {{{dokonania}}}