Sandalj Hranić Kosača

Strona	Autorzy	Nota
[1]	[2]	Ten artykuł został przetłumaczony z Wikipedii w języku chorwackim. Treści pochodzące z Wikipedii w języku chorwackim są oparte na licencji Creative Commons 3.0 – Uznanie Autorstwa – Na tych samych warunkach. Kopiując je lub tłumacząc, należy podać ich autorów i udostępnić na tych samych warunkach.

Obszar księcia Sandalja Hranicia na początku XV wieku Sandalj Hranić Kosača (?, 1370 - 15 marca 1435), wielki książę szlacheckiej rodziny Kosača. Znacząco rozbudował posiadłości rodzinne i wzmocnił siłę swojej rodziny, a za jego czasów był jednym z najpotężniejszych szlachty chorwackiej. Sandalj Hranić Kosača (?, 1370. - 15. ožujka 1435.) , veliki vojvoda iz plemićke obitelji Kosače. Znatno je proširio obiteljske posjede i ojačao snagu svoga roda te je u svoje vrijeme bio jedan od najmoćnijih hrvatskih velikaša. Biografia Jest synem wielkiego księcia Hrany Vukovića i siostrzeńca, a od 1392 r. Spadkobiercą wielkiego księcia Vlatko Vukovića († 1392), który pozostawił mu bogate dziedzictwo. [1] U borbama za ugarsko prijestolje nakon smrti Ludovika I. Anžuvinca († 1382.), pristao je, kao i ostatak plemstva u Bosni, uz anžuvinskog kandidata Ladislava Napuljskoga. Umiješao se u feudalne sukobe u Zeti tako što je pomagao Crnojeviće u njihovoj borbi protiv Balšića te je nakon pogibije Radiča Crnojevića naslijedio 1396. godine njegovu baštinu i postao gospodarom Budve, Grbaljske župe i dijela brdskih posjeda. Baštinu Crnojevića držao je do 1398. godine. W walce o tron ​​węgierski po śmierci Ludwika I z Anjou (zm. 1382) zgodził się, podobnie jak reszta szlachty w Bośni, z kandydatem na Anjou Ladislavem z Neapolu. Interweniował w konfliktach feudalnych w Zecie, pomagając Crnojevićowi w walce z Balšićiem, a po śmierci Radiča Crnojevicia odziedziczył dziedzictwo w 1396 r. I został władcą Budvy, parafii Grbaljskiej i części górskich posiadłości. Dziedziczył Crnojević do 1398 r. [2] Sin je velikog vojvode Hrane Vukovića te nećak i od 1392. godine baštinik velikog vojvode Vlatka Vukovića († 1392.) koji mu je ostavio u nasljedstvo bogatu stečevinu. Za vrijeme bosansko-dubrovačkog rat 1402.-1403. godine, iskoristio je težak položaj središnje vlasti te se odmetnuo od kralja i bana Stjepana Ostoje i postao gotovo samostalan vladar. U svibnju 1404. godine, sudjelovao je zajedno s vojvodom Hrvojem Vukčićem i knezovima Jurjem i Pavlom Radivojevićem u svrgavanju Stjepana Ostoje i dovođenju na prijestolje Tvrtka II. Nakon toga, obračunao se s Radičem Sankovićem i prisvojio zemlje Sankovića i imanja od Popova do Nevesinja u Humu. Godine 1405. dobio je, s bratom Vukcem († 1432.), dubrovačko plemstvo, palaču vojvode Sankovića u gradu, dio njegove zemlje u primorju i pravo azila u Dubrovniku. Iste godine, sklopio je savezništvo s moćnim vojvodom Hrvojem Vukčićem koje je okrunio ženidbom s Katarinom, kćeri hrvatskoga bana Vuka Vukčića Hrvatinića, što mu je donijelo u miraz Ostrovicu i Skradin. Predvodio je plemiće koji su 1409. godine vratili Stjepana Ostoju na prijestolje. Zbog zaoštrenih odnosa s Hrvojem Vukčićem, raskinuo je brak s Katarinom, prodao Ostrovicu Mlečanima i ustupio Skradin. Do 1410. godine zavladao je prostranim područjem između Drijeva na Neretvi, rijeke Lima te Boke kotorske na jugu. Godine 1411. oženio se Jelenom, udovicom Đurđa II. Stracimirovića, čime je osigurao istočne granice svojih zemalja. Sudjelovao je u ubojstvu kneza Pavla Radinovića (1415.), što ga je dovelo u sukob s Radinovićevim sinovima. Zbog toga je zatražio pomoć od Osmanlija i uspio sačuvati svoje posjede. Od 1416. bio je najmoćniji velikaš u Bosni. Svoj dio posjeda u Konavlima, uključujući i Prevlaku, prodao je 1419. Dubrovčanima. U Dubrovniku je čuvao i svoje dragocjenosti. Godine 1423. ustupio je Mlečanima Kotor. Budući da nije ostavio potomstvo, njegovu prostranu baštinu naslijedio je najstariji nećak Stjepan Vukčić Kosača. Bilješke Vanjske poveznice Kosača, Sandalj Hranić - Hrvatska enciklopedija Szablon:Hr icon KOsače - Hrvatski biografski leksikon Szablon:Hr icon