Kanizsai István: Różnice pomiędzy wersjami
| Linia 47: | Linia 47: | ||
|2. następca = [[Rastislav Mstislavić]] | |2. następca = [[Rastislav Mstislavić]] | ||
| + | |klan = | ||
|ród = [[Kán]] | |ród = [[Kán]] | ||
| + | |rodzina = | ||
|pochodzenie = węgierskie | |pochodzenie = węgierskie | ||
|państwo = Chorwacja w unii<br>personalnej z Węgrami ??? | |państwo = Chorwacja w unii<br>personalnej z Węgrami ??? | ||
| Linia 80: | Linia 82: | ||
Bio je [[1358.]] godine u [[Zadar|Zadru]] među odličnicima koji su prisegnuli na mir s [[Mletačka Republika|Mlečanima]], a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora [[Nikola Széchy|Nikolom Széchyjem]] u [[Venecija|Veneciju]] kako bi od [[dužd]]a i [[Mlečani|mletačkih građana]] ishodio prisegu na mir. Imenovan je [[1362.]] banskim namjesnikom u [[Slavonija|Slavoniji]] te je [[1364.]] godine predsjedao [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] u [[Zagreb]]u i županijskoj skupštini u [[Križevci]]ma. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a [[1366.]] godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu ''Ivanu'' († 1369./70.) posjed [[Gostović]] s crkvom sv. Lovre u [[Križevačka županija|Križevačkoj županiji]]. Iste godine je uhićen po nalogu [[papa|pape]] [[Urban V.|Urbana V.]] (1362.-1370.) i odveden u [[Avignon]]. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do [[1370.]] godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]</ref> | Bio je [[1358.]] godine u [[Zadar|Zadru]] među odličnicima koji su prisegnuli na mir s [[Mletačka Republika|Mlečanima]], a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora [[Nikola Széchy|Nikolom Széchyjem]] u [[Venecija|Veneciju]] kako bi od [[dužd]]a i [[Mlečani|mletačkih građana]] ishodio prisegu na mir. Imenovan je [[1362.]] banskim namjesnikom u [[Slavonija|Slavoniji]] te je [[1364.]] godine predsjedao [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] u [[Zagreb]]u i županijskoj skupštini u [[Križevci]]ma. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a [[1366.]] godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu ''Ivanu'' († 1369./70.) posjed [[Gostović]] s crkvom sv. Lovre u [[Križevačka županija|Križevačkoj županiji]]. Iste godine je uhićen po nalogu [[papa|pape]] [[Urban V.|Urbana V.]] (1362.-1370.) i odveden u [[Avignon]]. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do [[1370.]] godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon]</ref> | ||
| − | == | + | == Przypisy == |
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
== Vanjske poveznnice == | == Vanjske poveznnice == | ||
| − | |||
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon] | * [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9578 Stjepan Kaniški - Hrvatski biografski leksikon] | ||
| − | + | {{SORTUJ:Kanizsai, Istvan}} | |
| − | |||
| − | |||
| − | {{ | ||
| − | |||
| − | |||
| − | |||
| − | |||
| − | |||
| − | |||
| − | |||
| − | |||
[[Kategoria:Banowie całej Slawonii]] | [[Kategoria:Banowie całej Slawonii]] | ||
| + | [[Kategoria:Chorwaccy biskupi]] | ||
| + | [[Kategoria:Nieznana data urodzenia]] | ||
| + | [[Kategoria:Rody]] | ||
[[Kategoria:Ród Kanizsai]] | [[Kategoria:Ród Kanizsai]] | ||
| − | [[Kategoria: | + | [[Kategoria:Urodzeni w XIII wieku]] |
| + | [[Kategoria:Urzędnicy Królestwa Węgier]] | ||
| + | [[Kategoria:Węgierscy dygnitarze historyczni]] | ||
| + | [[Kategoria:Węgierscy szlachcice]] | ||
| + | [[Kategoria:Węgierscy urzędnicy królewscy]] | ||
| + | [[Kategoria:Zmarli w 1375]] | ||
| + | [[Kategoria:Zmarli w XIV wieku]] | ||
Wersja z 20:20, 14 lis 2019
Za: [1]
| Poprzednik: | Ban całej Slawonii namiestnik (1362-1366) |
Następca: |
| Rátót V. Leusták | Szécsi Miklós |
| Poprzednik: | Hrvatski ban (1362. - 1366.) |
Następca: |
| {{{poprzednik}}} | {{{następca}}} |
| Poprzednik: | Zagrebačka biskupija | Następca: |
| {{{poprzednik}}} | {{{następca}}} |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stjepan Kaniški (Kanižaj) (lat. Stephanus de Kanisa de genere Ossl, mađ. Kanizsai István) (? — Zagreb, 1375.), ugarski velikaš iz plemićkog roda Osl, zagrebački biskup (1356.-1375.) kao Stjepan III. i banski namjesnik (1362.-1366.).
Životopis
Bio je sin Lovre († 1330.), varaždinskog župana i kaštelana Nagykanizse. Spominje se u izvorima od 1330. godine. Godine 1343. spominje se kao kanonik lektor Bačkoga kaptola i kao pratitelj kralja Ludovika I. (1342.-1382.) na putu u Italiju, a 1347. godine kao prepošt u Budimu. Za zagrebačkog biskupa izabran je i potvrđen 1356., a posvećen 1357. godine.[1]
Bio je 1358. godine u Zadru među odličnicima koji su prisegnuli na mir s Mlečanima, a išao je i kao kraljev izaslanik, zajedno sa sucem kraljevskoga dvora Nikolom Széchyjem u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Imenovan je 1362. banskim namjesnikom u Slavoniji te je 1364. godine predsjedao Hrvatskom saboru u Zagrebu i županijskoj skupštini u Križevcima. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron, a 1366. godine dodijelio je Stjepanu i njegovu bratu Ivanu († 1369./70.) posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Iste godine je uhićen po nalogu pape Urbana V. (1362.-1370.) i odveden u Avignon. Sljedeće je godine oslobođen svih optužbi i vraćena mu je biskupska čast, ali ne i položaj banskog namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370. godine, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede.[2]
